✴Prelijepa kada plače✴ 2. SEZONA

Poglavlje 40: Soba bola

"Viliam, je li Paul otišao na neki sastanak?", pitala sam jer mi treba Vilova pomoć.

"Kada ste vas dvoje došli sinoć kući? Nisam vas čuo, a ostao sam budan cijelu noć."

"Nismo ovdje ni spavali i ja sam cijelu noć ostala budna zajedno s Paulom."

"Znači, sinoć je bilo malo akcije? Znao sam."

"Sinoć nije bilo ničeg. Cijelu noć smo presjesili u autu razmišljajući. Netko je provalio u Aninu i Igorovu kuću. Jučer kada smo otišli do njih, zatekli smo ih mrtve. Kada smo se sinoć vraćali s revije dobila sam poziv s Aninog broja od inspektora Doll. A da sve bude još gore Paul je uzeo nož s mjesta zločina i sada ako provale da je tu bio nož nekako će provaliti i da smo mi bili tu. Ja sam lagala da sam samo svratila, ali to sada nije bitno. Pitala sam te gdje je Paul kako bi ti mogao vratiti nož na mjesto zločina."

"Molim?! Jesi li ti normalna?! Želiš da on završi iz rešetaka?!"

"Jesi li ti normalan? Dala bih svoj život za njega. Ne želim da ode u zatvor, opet."

"Pa zašto onda..."

"Policija dolazi za nekih pola sata ili sat da pregleda našu kuću. A ako nađu nož zgubit ću Paula. Želim od tebe da očtiš Paulove otiske prstiju i da umjesto njegovih postaviš moje."

"Ti si sišla s uma, majke m! Hoćeš da Paulove otiske prstiju zamijenim s tvojima?"

"Upravo to želim. Ne mogu da rizikujem gubitak njega i isto tako ne mogu da rizikujem gubitak svoje obitelji."

"Smatraš nas kao svoju obitelj?"

"Naravno da da, bili ste uz mene i više nego što su Vanesa i Goran. Čak ste me i prihvatili što oni nikada nisu, a niti neće."

"Šta se treba napraviti?"

"Bez Paulovog znanja! Prvo pokušaj da otkriješ čiji su otisci prstiju na nožu, a zatim na neki, bilo koji, način pokušaj da ukloniš Paulove."

"Šta ako ne uspijem?"

"Pokušaj, samo pokušaj. A ako ne uspiješ imam drugi plan."

"Dobro, idem da okupim ekipu."

"Javi mi, a ja idem da napravim nešto za Paula dok je Nina na odmoru."

Ponoć je otkucala, a ja nisam čula niti riječi od Paula, a ni od Vila. Gledam film koji je prezanimljiv, ali ne mogu da se fokusiram na njega. Radi se o nekom labirintu i kako neka grupica muškaraca pokušava da pibijegne iz njega. Film se zove The Maze Runner. Mobitel mi je zazvoni. Javljam se bez gledanja tko je.

"Vil, jesi li nešto saznao?", pitam misleći da je Vil.

"Verona, nije Vil, Majkl je."

"Gospodine Majkl, zdravo."

"Vidim da si zaboravila na naš maleni intervju danas."

"Oprostite gospodine, saznala sam da mi je netko ubio sestru i njenog zaručnika pa sam malo izvan sebe."

"Oh, jako mi je žao i primi moje saučešće. Dogovorio sam intervju za sutra kod tebe u kući jer tako bi se mogli uvjeriti da živiš normalno, u skromnoj maloj normalnoj kući sa svojim zaručnikom."

"Ne bih baš rekla da nam je kuća skromna, a kamoli mala. No, nema veze. U koliko ste dogovorili intervju?"

"Oko tri popodne."

"Uredu i hvala Vam. Laku noć."

"Laku noć i vidimo se sutra."

Nedugo zatim sam zaspala. Šuma! Nalazim se u nekoj šumi!