"Slušaj me, mala...", prekinula sam osobu kkja me pokušava uplašiti.
"Ni to više ne pali kod mene. Šta misliš da si prvi koji mi prijeti? Eh, pa nisi. Nađi si drugu zanimaciju od mene, mog života i mog Paula. Ne plašim se nikog više. Adios amigos."
Poklopila sam slušalicu. Kao što sam i rekla, nije ovo prvi put da mi se prijeti. Ugasila sam mobitel kao i muziku i sišla u prizemlje. Prošla sam pored dnevne. Svaki pogled bio je usmjeren na mene, a čim su me primijetili prestali su s pričom. Pogledom sam tražila Paula, ali nije ga bilo.
"Vil, gdje je...", prekinuo me je.
"Otišao je u sobu da tebe potraži. Dobio je poziv u kojem...", sada sam ja njega prekinula.
"Kada je dobio poziv?", pitam uspaničeno.
"Prije pola sata."
"Sranje!"
Vrisnula sam i otrčala na sprat dok su me članovi bande pratili. Otvorila sam vrata od naše spavaće gdje sam maloprije bila. Otvorila sam vrata i od dječije sobe kao i ostalih pet jebenih vrata, ali Paulu nije bilo ni glasa ni traga.
"Ver, šta je bilo?", zabrinuto je upitao Viliam.
Spustila sam se u prizemlje, a oni su me pratili. Otvaram vrata od Sobe bola, podruma i još neka dvoje, ali ga ni tu nije bilo.
"Sranje!", opet sam rekla isto.
"Verona, za Boga miloga, reci nam šta se dešava?", zahtijevao je da zna Viliam.
"Paul je otet", rekla sam na konačnici.
"Molim?!", svi su rekli u glas.
"Rekao si da je dobio poziv prije pola sata, zar ne? Ja sam prije pet minuta dobila poziv, ali sam poklopila slušalicu. Rekao si da je krenuo da me traži dok sam ja cijelo vrijeme bila u sobi. Nema mu ni traga ni glasa. Nitko od vas ne znam šta mu je rečeno u tom pozivu, a ja sam upravo izgubila osobu koju volim."
"Ako je otet, pronaći ćemo ga."
Paulova soba za sastanke ima sigurnosni snimak tako da mogu sve da provjerim. Otrčala sam u njegov ured i otvorila tajnu sobu. Ušla sam unutra i upalila računare.
"Ok, da li se netko od vas razumije u računare?"
"Žao mi je, ali mi jedino u što se razmijemo jeste oružje, otmice, ubijanja i zabave", Vil je odgovorio.
"I meni to ide od ruke, ali računari mi nisu jača strana", rekla sam fokusirajući se na računare i hakovanje.
"Ček, dobro ti ide rukovanje oružjem?", Luis je upitao.
"Paul me naučio."
Šifra ima dvanaest brojeva tako da mora biti neki datum ili nešto. Kucam Paulov rođendan, ništa. Moj rođendan, ništa. Majin rođendan, ništa. Datum kada me je kupio, ništa. Datum kada su se blizanci trebali roditi i... Bingo!
Tražim snimak jer ako su ga oteli moraju ga nekako izmamit iz kuće. Pronašla sam ga i upravo svi gledamo. Paul dobija poziv, odlazi na sprat i ulazi u svoj ured. Neka plavokosa djevojka se pojavljuje. Prišla mu je i... Ne mogu da vjerujem! Kučka ga je poljubila! Molim te, odgurni ju od sebe. I baš kao da me je čuo, odgurnuo ju je. Odahnula sam i nastavila s gledanjem. Otišla je do police s alkoholom. Uzela je bocu u ruku dok joj je Paul bio okrenut leđima. Uključila sam zvuk kako bih čuli šta govori.
"Paule, ovo ti je zato što si me ostavio zvog male drolje", njen glas djelovao mi je tako poznato.
Sljedeća scena je bila kako Paul leži na podu dok plavokosa djevojka hoda oko njega.
"Da li ti se svuđam sada? Dok sam plavuša, a ne crvenokosa? Prije si me odbacivao od sebe. Bila sam ti potrebna samo za sex. Sada me zanima da li ti se dopadam dok sam kao ona? Mjesecima sam proučavala tvoju nalu slatku doljicu Veronicu. Mjesecima sam išla doktorima da me promijene, da postanem ona. Napokon sam to i postala. Pratim ju, učim od nje. Svaki njen korak je pračen. Najsmiješnije je to što si se ti i sreo s mnom, a pomislio si da je ona. Ugledao si ju kako se ljubi s Markom, nakon što je uzašla iz bolnice. Budalo, pomislio si da je ona, a ne ja. Da si si samo mogao vidjeti izraz lica", duboko je udahnula s poremečenim osmijehom.
Njen glas mi odzvanja u glavi, tako poznat, a isto tako i ne poznat. Izbjegava kamere tako da joj ne mogu vidjeti lice, ali i kada bih ga vidjela, rekla je da je bila na operacijama, izgledala bi kao ja. Glas! Njen prokleti piskutavi glas! Rekla je da je bila crvenokosa. Na pamet mi pada samo jedna crvenokosa djevojka koju znam, a to je Kristin.
"Vidiš, od kako si me odbio, više puta, imam dogovor s Markom i Karlom. Imamo jako dobre planove za tebe i tvoju droljicu. Ovo je tek početak našeg velikog plana. Verona, droljice, ako gledaš ovo, onda znaš da smo tek na početku", održala je svoj bijedni govor napokon okrečući se prema kameri.
Pogled mi je smrznut. Gledam sebe kako odvlačim Paula do prozora i izbacujem ga kroz isti. Vrisnula sam.
"Kristin, sada si mrtva. Jedno je zajebavati mene, a ti si prešla granicu kada si dotakela Paula."
Otišla sam do spavaće kako bih se presvukla jer idem u rat. Obukla sam crne kožne hlače, crni crop-top i kožnu jaknu. Upalila sam mobitel i pozvala broj koji mi je prijetio. Uključila sam megafon.
"Vidim, da si promijenila mišljenje", rekao je muškarac.
Ušla sam u Paulov ured gdje su idalje bili članovi bande. Spustila sam mobitel na stol.
"Dirate ono što je zabranjeno", odbrusila sam.
"Srce, da smo htjeli da ga ubijemo odavno bismo to učinili."
"Ne zovi me srce, manijaku."
Otključala sam sef jer znam da tu drži svoj najdraži srebrni pištolj koji je izrađen samo za njega.
"Slušaj me...", prekinula sam ga.
"Ne želim nikoga da slušam, ne želim da se smirim jer ste prešli jebenu granicu. Sada slijedi osveta. Navedi vrijeme i nađemo se tu", čak sam i samu sebe iznenadila bijesom koji je kolao u mom glasu.
Jedini zvuk su proizvodile moje visoke crne štikle dok se kreten s druge strane mobitela nije oglasio.
"Večeras u ponoć, u parku Adanwood-a. Dovedi koliko god ljudi hoćeš, nas će biti samo četvero i, naravno, tvoj dragi Paul."
Prekinula sam vezu i mobitel spremila u džep od jakne. Srebrni pištolj sam držala u rukama dok sam nervozno hodala gore-dolje.
"Verona, ja...", Vil je htio nešto da kaže, ali sam ga zaustavila.
"Vil, ne zanima me šta mi hoćeš reći. Idem večeras s tobom ili bez tebe. Prešli su granicu, započeli su rat koji će večeras završiti. Jedno od nas ide u smrt večeras. Karlo, Marko, Luciena i Kristin ili ja."
"Samo sam htio reći da će večeras poželjeti da se nikada nisu kačili s nama."
Nasmijala sam mu se. Rat počinje.
Nakon malo kraće stanke.
1. Da li vam se dopao nastavak?
2. Šta vam se najviše svidjelo?
3. Jeste li se nadali ovakvom događaju?
4. Jesam li vas imalo iznenadila Paulovom otmicom?
5. Je li ovo Markova osveta ili ne?
6. Jeste li se nadali Kristin?
7. Šta mislite o njoj?
8. Hoće li vratiti Paula?
9. U kakvom stanju će zateći Paula?
10. Kako će se situacija dalje odvijati?
Vote⭐?
Komentar 💬 ?
Volim vas 😙
Nadija Okan♥️
YOU ARE READING
✴Prelijepa kada plače✴ 2. SEZONA
RomanceSERIJAL: ROBINJA NJEGOVOG SRCA {DRUGA KNJIGA} "Boli li te?" "Da!" "Hoćeš li ga ikada zaboravit?" "Ne!" "Voliš li ga?" "Ne!" "Lažeš li me?" "Da!" Šta će li biti dalje? Hoće li mu oprostiti za sve gluposti koje je učinio? Ili će samo ostati prelijepa...