✴Prelijepa kada plače✴ 2. SEZONA

Poglavlje 8: "Slagao si me."

*Verona POV*

Probudila sam se u svojoj sobi. Zadnje čega se sjećam jeste da sam otišla na razgovor za posao i poslije je uslijedio mrak. Kako sam dospjela ovdje?

Ugledala sam Hermena pored sebe, spava. Sat pokazuje pola tri ujutro. Sada bih rado izašla vani u šetnju da si razbistrim misli, ali vani je mrak. Pokrila sam Hermena kao i sebe i vratila sw na spavanje.

Ako se nastavim ovoliko okretati po krevetu probudit ću Hermena. Ne mogu da zaspim, a spava mi se.

Jesi probala da brojiš ovce?

'Aj ne seri, ovco!

Samo se smiri na jednom mjestu i zaspat ćeš.

Poslušala sam glas u glavi i uspjelo mi je.

Probudio me je Hermen kako kašlje.

"Jesi dobro?", pitam ga poluotvorenih očiju.

"Jesam, ne brini. Vrati se u krevet."

Bio mi je okrenut leđima pa mu nisam vidjela izraz lica.

"Kako sam dospjela u sobu sinoć? Sjećam se samo da sam otišla na razgovor za posao i poslije ništa!"

"Stvarno se ne sjećaš ničeg?"

"Ne, šta se desilo?"

"Sad ću doći", rekao je i otišao u kupaonu.

Uzela sam tabletu protiv glavobolje i...

*FLASHBACK*

Prekinula sam poziv, upalila auto i spucala po gasu. Bog sami zna tko su oni i šta žele. Na retrovizoru sam primijetila kako me crni džip prati. Ostalo mi je da odem na samo još jedno mjesto jer su me pratili po cijelom gradu. Dodala sam gas, promijenila brzinu i krenula ka Paulovoj kući. Sranje, prate me još uvijek. Ubrzala sam kada sam primijetila da me sustižu. Ispred kuće su bili stražari. Čim su me vidjeli pustili su me da uđem. Parkirala sam se ispred samog ulaza u kuću. Paul mi je otvorio vrata.

"Šta...", prekinula sam ga i oboje nas ugurala u kuću.

"Netko me prati, crni džip, znam samo dvojicu od njih. Sjetila sam se da je kod tebe sigurno i..."

*END OF FLASHBACK*

Netko me je jučer pratio to je sigurno, ali tko? Zašto sam otišla do Paula, a ne do Hermena?

Možda ti je srce reklo da je tako najbolje jer i sama znaš da te Paul može zaštititi.

Ali isto tako može i Hermen.

Ne može. Duboko u sebi znaš da je Paul onaj pravi.

Glas je u pravi. Paul jeste onaj pravi i još uvijek ga volim, ali ne mogu sa njim. Bojim se da će me povrijediti, ponovno.

Ali šta je bilo poslije? Poslije kada sam došla do Paula? I kako sam se vratila ovamo?

Hermen je izašao iz kupaone i vratio se u krevet.

"Reci mi šta je bilo", naredila sam mu.

"Otišla si na razgovor za posao, ali netko te je slijedio pa si došla do mene..."

Molim?!

Dalje ga nisam ni slušala. Isključila sam se čim je rekao da sam došla do njega umjesto do Paula. Ostaje mi samo još jedna stvar. Moram otići do Paula i saznati istinu.

"Jedan od njih te je uspavao pa sam te donio ovamo."

"Aha", rekla sam i otišla do kupaone.

Zbunjena sam. Zašto bi mi lagao? Zašto mi jednostavno ne kaže istinu? Da se nisam sjetila kako sam otišla do Paula povjerovala bih mu.

Čuo se zvuk zvonjave mobitela. Kada sam izašla iz kupaone njega nije bilo. Javila sam se na mobitel.

"Dobro jutro, gospođice Hall", ljubazno me je pozdravio gospodin Svan.

"Dobro jutro, gospodine Swan."

"Dođite danas na onu istu adresu kako bismo mogli porazgovarati u vezi posla."

"Naravno. U koliko?"

"Da li Vam odgovara u petnaest sata?"

"Sasvim mi odgovara. Znači, vidimo se danas."

"Da, vidimo se."

Prekinuo je vezu. Sada je dvanaest tako da imam još vremena za spavanje. Samo što sam legla na krevet i sklopila oči, dvije hladne ruke su me uhvatile za noge i povukle.

"Hermen, spava mi se, a u tri imam dogovoren intervju."

"Pa imamo mi mnogo toga za raditi do tri."

Pogledala sam ga, a on mi je uzvratio nevinim osmijehom. Okrenula sam se na leđa i sklopila oči. Odjednom, bio je iznad mene, ali ovaj put sa pokvarenim osmijehom na licu. Ne želim voditi ljubav sa njim više. Slagao me je i to mu je bila pogreška. Vragolasto sam mu se nasmiješila i okrenula na bok sklopivši oči.

"Molim?!", pitao je u nevjerici.

"Slagao si me."

"O čemu pričaš?"

I dalje je bio nada mnom.

"Nisam otišla do tebe jučer nego do Paula, a ti si me slagao. Samo, ne razumijem zašto si me slagao? Zašto mi jednostavno nisi rekao istinu?", govorila sam još uvijek sklopljenih očiju.

"Znaš zašto?! Zato što si prije neku noć rekla Paule, volim te. Zato što si jučer otišla njemu, a ne meni. Zato što si njega jučer poljubila. Zato što si ga i prije par dana poljubila. Zato što si ti još uvijek njegova. Zato što si jučer rekla Paul umjesto Hermen i zato što ga nikada nećeš preboljeti i zavoljeti mene. Voliš ga još uvijek, a to me iz dana u dan boli sve više i više", sve ovo je izgovorio u jednom dahu, pun bijesa, ljutnje, ljubomore?!

Dopustila sam da riječi koje je rekao dođu do mene i, kvragu, bio je u pravi. Još uvijek volim onog kretena, slatkog kretena. Izdahnula sam nesvjesna da sam zadržavala dah.

"Idem u šetnju pa do Ane, a kada se vratim, molim te, nemoj biti u stanu. Treba mi malo vremena, malo samoće."

Nadija Okan ❤