✴Prelijepa kada plače✴ 2. SEZONA

Poglavlje 7: "Fališ mi, Princezice"

Danas imam razgovor za posao i svoje prvo hodanje podijom. Iskreno, nervozna sam jako i ne znam da li ja to mogu. Već po peti put zovem Hermena, ali on mi se ne javlja. Ovo je sada šesti put kako ga zovem, ali umjesto njega javila se druga osoba kojoj nisam čula glas već tri dana.

"Krivi broj", rekla sam i htjela mu poklopiti slušalicu, ali je nešto rekao.

"Želio sam sa tobom razgovarati, ali nisam znao kako da započnem temu."

"Paule, kao što sam ti i rekla mi više nemamo o čemu razgovarati."

"Daj nam još jednu šansu, daj meni još jednu šansu."

"Dala sam ti sto i jednu šansu, ali si ih sve prokockao."

"Verona, molim te. U zadnje vrijeme sam se počeo gubiti, navikao sam da si ti pored mene, da ti ta..."

"Kasnim na razgovor za posao. Moram ići", prekinula sam mu vezu.

"Koji kreten!", odmahnula sam glavom lijevo-desno.

Za pola sata sam se našla ispred velike modne kuće. Naravno, tu su ispred bili stražari.

"Dobar dan, kamo ste krenuli?", pitao me je jedan jako visok i nabilodovan muškarac.

"Do gospodina Michael Swana, imam razgovor za posao."

Obojica su me odmjerili od glave do pete i nasmijali se. Okrenula sam se ka autu i ušla unutra. Pozvala sam broj sa vizit karte i samo nakon dva zvona javi mi gospodin Swan.

"Dobar dan, gospodine Swan. Verona Vas zove. Danas smo trebali imati razgovor za posao."

"Dušo, žao mi je ako si došla ranije, ali ja ću kasniti."

"Aham, razumijem. Onda drugi dan."

"Ne, ne, ne, uđi ti u zgradu i sačekaj me kancelariji."

"Ušla bih unutra da tu nisu stražari."

"Stražari?!"

"Da, stražari!"

"Mi nemamo stražare ispred zgrade."

"Molim?!

"Bježi odatle, bježi!"

Prekinula sam poziv, upalila auto i spucala po gasu. Bog sami zna tko su oni i šta žele. Na retrovizoru sam primijetila kako me crni džip prati. Ostalo mi je da odem na samo još jedno mjesto jer su me pratili po cijelom gradu. Dodala sam gas, promijenila brzinu i krenula ka Paulovoj kući. Sranje, prate me još uvijek. Ubrzala sam kada sam primijetila da me sustižu. Ispred kuće su bili stražari. Čim su me vidjeli pustili su me da uđem. Parkirala sam se ispred samog ulaza u kuću. Paul mi je otvorio vrata.

"Šta...", prekinula sam ga i oboje nas ugurala u kuću.

"Netko me prati, crni džip, znam samo dvojicu od njih. Sjetila sam se da je kod tebe sigurno i..."

Poljubio me je. Uzvratila sam mu poljubac. Bože, koliko su nedostajale ove usne, koliko mi je nedostajao on.

Verona, priberi se. Sjeti se šta si si rekla.

Da, u pravi si, ali još samo malo.

Nema ni malo, hajde.

Odgurnula sam ga od sebe.

"Ovo je bila greška, nisam trebala doći."

"Drago mi je da jesi."

Udahnula sam duboko i okrenula mu leđa. Volim ga, ali ne mogu sa njim. Ruke su mu našle put do moga struka kao i njegove usne do mog vrata.