"Paule, kasnim na posao, pusti me", govorim kroz smijeh.
"Neću, propusti ovaj put", promrmljao mi je na vrat.
Dva sata se mazimo i u ta dva sata dva puta sam ga udarila u prijatelja, a kako je krenulo i treći ću put.
"Ne mogu propustiti probu", rekla sam dok sam prste provlačila kroz njegovu kosu.
"A možeš ostaviti mene na cjedilu?"
"Pa 'ajde s mnom."
Legao je, a mene je povukao na sebe.
"Ne bi ti smetalo da sam okružen modelima?"
"Smetalo bi mi, ali želim da ti dođeš s mnom. Nitko te neće ukrasti od mene."
"Vjerujem ti u to da me nitko neće ukrasti. Mogu mislit šta bi napravila nekoj djevojci."
"Luciena je dobila ono što je i zaslužila jučer."
"Znam i slažem se."
Poljubio me je. Ruke su mu odlutale ispod moje majice dok su se moje lijepo smjestile u njegovoj kosi.
"Dajte nađite si sobu", rekao je neki glas.
"Vil, mi i jesmo u sobi i zbog toga ti savjetujem da odeš odavdje", prosiktao je odvojivši usne od mojih samo na trenutak.
"Druže, ne ujedaj."
"Ne ujeda on nego ja", bijesno sam ustala s Paula i otišla u ormar.
Napalila sam se, a da nas Vil nije prekinuo definitivno bi bilo vođenje ljubavi. Obukla sam crne hlače i crnu običnu majicu. Obula sam crne štikle i nanijela lagani sloj šminke. Kosu sam samo počešljala. Kada sam izašla zatekla sam Paulov zbunjeni pogled.
"Ok, ne znam šta je to bilo maloprije, ali moram priznati napalilo me je", nasmiješio se zbog čega se i meni pojavio osmijeh na licu.
"Bilo je to što se pored tebe jedva kontrolišem. Kao da ti upravljaš mojim tijelom i s mnom."
"To mi se sviđa, nego gdje si ti krenula?"
"Na posao. 'Ajde s mnom, molim te."
"Neću."
"Ako kreneš s mnom odužit ću ti se."
"Kako?"
"Znaš kako i prema tome ne zezaj me."
"Oduži mi se tako što ćeš danas izostaviti posao."
"Ako nećeš ne moraš", rekla sam izlazeći iz sobe.
"Dobro, stani! Eto me, sačekaj minut."
Vratio se jako brzo. Nosio je crne poderane na koljenima hlače kao ja i, naravno, crnu majicu. Kosu je ostavio u totalnom hausu zbog čega izgleda više sexy nego prije. Majica mu je naglašavala mišiće, a ja sam poželjela da markiram današnji dan na poslu. Kao i obično svoje prekrasne sive oči sakrio je crnim naočalima. Počela sam da grickam usne kada me je njegov glas prekinuo u buljenju u njegovo tijelo.
"Prekini da grickaš usnice, ružan je osjećaj kada napravim ovo", prekinuo je sam sebe i poljubio me.
Kada nosi majice kratkih rukava njegove veoma privlačne tetovaže dođu do izražaja. Dodao mi je moje naočale i ispreplitao naše prste. Ugledala sam Viliama pa sam stala.
"Vil, oprosti za ono otresanje od maloprije, ne znam šta mi je bilo", ispričala sam se.
"Ma uredu je, navikao sam."
Nasmijali smo se.
"Princezice, idemo", Paul me je pozvao.
"Stižem."
YOU ARE READING
✴Prelijepa kada plače✴ 2. SEZONA
RomanceSERIJAL: ROBINJA NJEGOVOG SRCA {DRUGA KNJIGA} "Boli li te?" "Da!" "Hoćeš li ga ikada zaboravit?" "Ne!" "Voliš li ga?" "Ne!" "Lažeš li me?" "Da!" Šta će li biti dalje? Hoće li mu oprostiti za sve gluposti koje je učinio? Ili će samo ostati prelijepa...