PETA DIMENZIJA

Kugla

Nakon jutrošnjeg brifinga postavljam novu modifikaciju. Vrlo je jednostavna i ne oduzima puno vremena. Tehnički gledano brzo sam gotova s fizičkim dijelom posla. Usklađujem programske parametre i prilagođavam zapisivanje rezultata u baze podataka. Sve ide dobro uhodanim postupkom.

Još samo trebam podesiti kamere i sve je spremno. Puštam napon u zavojnice i bacam rutinski pogled na monitor. Očekivano, električno pražnjenje ispunjava prostor između zavojnica. Složeni sustav senzora integriran u video kameru vizualizira energetsko polje na zaslonu monitora. Običnim okom to nije vidljivo.

Odlično. Mjerenja ću obaviti sutra. Veliki zidni sat pokazuje 11:09. Očitavanje vremena asocira me na jedan od rijetkih citata Biblije koji znam. Evanđelje po Luki 11,9 – Tražite i naći ćete. Kako prigodno. Nasmijem se toj asocijaciji. Ispružim ruku prema prekidaču kako bih prekinula napajanje zavojnica kad na monitoru ugledam svijetlu kuglu između zavojnica. Pogledam prema zavojnicama, ali takva pojava mi nije vidljiva prostim okom. Da nije kakva anomalija na kameri? Isključim napajanje. Pokrenem reprodukciju video datoteke. Zanimljivo. Pravilna svjetlosna kugla približne veličine košarkaške lopte polako se pojavljuje u prostoru između zavojnica. U početku je neprimjetna zatim lagano pojačava intenzitet. Nije nešto veliko, ali je uočljivo. Možda tek nekoliko postotaka osvjetljenja. Isključivanjem napajanja kugla trenutno nestaje, istodobno kad i energetsko polje.

Ponovno pokrećem snimanje i uključujem napajanje. Gledam direktno u prostor između zavojnica. Ništa. Gledam u monitor. Kugla se pojavljuje i polako jača svoj sjaj. Nakon nekoliko sekundi zadržava intenzitet isijavanja na možda desetak posto osvjetljenja. Malo, ali vidljivo. Veličina je stalna. Ne mijenja se. Isključujem prekidač.

Sjedam za računalo i pregledavam zapise u bazi podatka. Postavljeno je snimanje svih parametara na deset zapisa u sekundi. Moguće povećanje je do tisuću zapisa u sekundi. To još nisam koristila. Tek sam jednom radila više od deset zapisa u sekundi. U većini slučajeva i to je previše. Tri i pol sata prolaze u potrazi za bilo kakvim odstupanjem. Imam dvadesetak pokazatelja koje redovito pratim. Svi su u okvirima očekivanog. Dobro. Sutra ću definirati dodatne pokazatelje. Ionako ih mogu postaviti onoliko koliko mi znanje i mašta dopuštaju. Ovo bi moglo biti jako zanimljivo.

Isključujem cijelu aparaturu i izlazim iz svog labosa u glavnu sobu. Vrata se automatski zaključavaju čim izvučem svoju karticu. Time je osigurano da nitko ne ulazi u labos bez nazočnosti istraživača. Ako trebamo čistačice, zovemo ih i one svoj posao obave dok smo mi unutra. Ništa ne smije biti izvan kontrole – po tko zna koji put ponovim mantru prof. Blumenmeiera.

Odlučujem se prošetati do stana. Imamo na raspolaganju neku vrstu samoupravljivih šinskih vozila koja su vrlo praktična za prijevoz kroz područje istraživačkog centra kada pada kiša ili je općenito loše vrijeme. Sada mi je to nepotrebno. Dan je sunčan. Do stana imam nekoliko minuta laganog hoda. Zatim ću u sportsku dvoranu odraditi svoj borbeni trening pa na plivanje. Ako mi se netko pridruži – dobro došao je.

Uključujem mobitel. Poruka od Bossa. Od kako sam prešla u ERF sreli smo se svega nekoliko puta. Poruke izmjenjujemo redovito. Rijetko vezano uz moj posao ovdje, ali često uz posao koji sam radila u Institutu. U početku smo se čuli češće jer su se uvodili u posao koji je prije toga bio samo moj. Ponekad se diskretno zanimao kako mi je, da li sam se dobro snašla, kako su me prihvatili. Očito je imao nekakvu izlaznu strategiju koja se vremenom pokazala suvišnom. Sada prevladavaju obične teme. Boss se lagano sprema u mirovinu. Razmišlja da bi zahtjev poslao prije kraja godine, a do sljedećeg ljeta i službeno predložio Martina za svog nasljednika.

Poruka je kratka: Sretna prva obljetnica : )

Odgovaram mu još kraće: : )

* * *