PETA DIMENZIJA

Dorian

Prvi gutljaj kave ima blagotvoran učinak. Vraća u stvarnost. Uspostavlja duhovnu i tjelesnu ravnotežu u organizmu. Mnogi su ga opjevali. S razlogom. Ja u njemu naprosto uživam. Nije mi čak bitno ni da li je to prva jutarnja kava. Može biti i ona posljednja, nakon dobre večere. Prvi gutljaj je uvijek onaj koji vrati stvari na svoje mjesto.

* * *

Bolnički kafić. Stojimo uz visoki stol jedno nasuprot drugome. Inspektor je donio dvije velike šalice kave, mlijeko i šećer. U magli sjećanja mi je izlazak iz bolničke sobe i silazak niz stepenice. Prepustila sam se neka me vodi. Sve mi je to bilo jako, jako stresno. Spuštam šalicu.

– Hvala – pogledam ga u oči. Plave su. Prije to nisam zapazila.

– Nema na čemu – odgovori. – To je samo kava.

– Hvala i na kavi – podignem šalicu. – Mislila sam na to što ste mi omogućili razgovarati s Carlom i Timom, inspektore.

– Ostavite to "inspektore", molim vas – mahne otvorenim dlanom ispred sebe. – Dorian je više nego dovoljno.

– Dorothea. Za prijatelje samo Thea – prihvaćam. Pružam mu ruku preko stola. Prihvaća je. Dlan mu je mekan i suh. Stisak čvrst, ali istodobno nježan.

– Znači, Thea, – nasmiješi se – od sada smo prijatelji?

– Jesmo, Doriane – uzvratim osmijeh.

Podignemo šalice kao da nazdravljamo. Otpijamo po gutljaj. Ne sjećam se da sam dodala mlijeko. Šećer inače ne stavljam. Ubija okus kave.

– Što je to tako opasno u vašim istraživanjima? Čime se to u stvari uopće bavite? – spušta šalicu u istom trenutku kad i ja. Stol je uzak. Šalice nam se skoro dodiruju.

– Različite mogućnosti prijenosa energije – odgovaram jednostavnim rječnikom. – Ideja je stara sto godina. Izvorno još od Nikole Tesle. Dugo ju je pokrivala prašina. ERF istražuje modifikacije koje bi u konačnici dovele do jednostavne i široke primjene. Manje ulaganja u infrastrukturu, manje troška za održavanje, manje opasnosti. U stvari tu nema ničega opasnog.

– Kako nema kada je cijeli tim umalo izginuo? – pita u pola šale u pola zbilje.

– Ta ista mjerenja koja su radili Carla i Tim izvodim godinama – uzdahnem. – Nikad se nije dogodilo ništa slično. Nemamo čak nikakve posebne mjere zaštite jer je sve uistinu potpuno bezopasno. Takva struja potpuno je neopasna za ljude. Tesla je osobno držao u ruci žarulju i puštao da takva struja teče kroz njega. Opasnije je fenom sušiti kosu.

– Pa, jesi li otkrila nešto posebno zanimljivo? – zainteresirano pita. – Kada ćemo osjetiti rezultate tih istraživanja?

– To mi je misterija jednako kao i tebi – slegnem ramenima. – Mnoga istraživanja poput ovoga nikada ne ugledaju svjetla svakodnevice. Ona otkrića koja je lako komercijalizirati brzo zažive. Teslin patent je desetljećima skupljao prašinu jer nitko tada nije imao odgovor na pitanje – kako prodavati energiju koju bežično svatko može preuzeti bilo gdje? Investitori su se okrenuli razvoju nuklearne energije i žičanom prijenosu energije. I tako je ostalo sve do danas. Sad se traži alternativa tim rješenjima.

– Zašto si onda spomenula Blumenmeiera? – nastavlja s ispitivanjem.

– Nisi li rekao da je istraga završena? – odgovaram protupitanjem.

Oboje se smijemo. Opet ispijamo po gutljaj i opet su nam šalice bliske. Šutimo.

– Oprosti – konačno progovori. – Profesionalna deformacija.