PETA DIMENZIJA

Saleh

Doručak za dvoje poslužen nam je na terasi našeg apartmana. Polako ispijam mirisnu kavu. Razmišljam o sljedećem odredištu na mom tektonskom putu. Meka. Sveti grad muslimana. Tektonska mapa pokazuje kako tamo postoji portal. Sad razlikujem portale koji vode u prolaze od onih praznih. U okolici Meke je portal koji vodi u prolaz. Ibn Sina je bio u pravu. Tamo bih trebala sresti tektona koji je zapisao Muhamedove riječi. Moram o tome razgovarati s Hamzom. Ako smo se u Isfahanu onako sretno izvukli ne znači da ćemo iste sreće biti još koji put. Ovoga puta ne smijemo napraviti ništa što bi moglo krenuti na zlo. A to možemo samo ako se dobro pripremimo. Uostalom, Meka je u Hamzinoj domovini i sigurno puno bolje poznaje stanje nego u Iranu.

Prije podne ponovno odlazim u teretanu. Dva dana nisam trenirala. Ona kratka borba u medresi nije bila ni za zagrijavanje. Nadoknađujem to na visećim vrećama. Potom se potapam u bazen. Sunce je već visoko i temperatura je preko trideset stupnjeva. Kad je toliko u travnju, koliko je tek u srpnju? Plivam u dijelu bazena ispod velikog zaslona koji stvara slab, ali ugodan hlad. Dorian se zavalio u plićak i uživa u vodenoj masaži. Prilazi nam naša sobarica i obavještava nas da će ručak biti serviran za nešto manje od sata. Točno u podne.

Dolazimo u blagovaonicu. Arwa i Saleh nas dočekuju s osmijehom. Uz njih su prevoditelji koji brzo, gotovo sinkrono prevode svaku riječ.

– Hamza je danas cijeli dan zauzet na klinici – ispričava ga Saleh – tako da ćemo ga Arwa i ja zamijeniti. Nadam se uspješno. Ionako nismo imali vremena razgovarati prije vašeg odlaska.

– Hvala na gostoprimstvu još jednom – uzvratim. – Hamza je stvarno izuzetan vodič. Objasnio nam je sve što nas je zanimalo, pa čak i više od toga.

– Spomenuo je kako ste mu u paru demonstrirali svoje borilačke vještine – uključi se Arwa. Poprati to širokim osmijehom.

– Recimo da smo nehotice upali u male nevolje – doda Dorian. – U tom trenutku se činilo da je malo potući se manje zlo nego ih pustiti da nas povlače po zatvorima.

– Na kraju se pokazalo da vam je procjena bila dobra – Saleh pokaže rukom oko sebe. – Stigli ste ovamo živi i zdravi i obogaćeni jednim iskustvom više. No, možemo o svemu tome i između zalogaja. Izvolite.

Sjedamo za stol. Posluga donosi predjelo. Prevoditelji sjedaju jedan između mene i Arwe, a drugi između Doriana i Saleha.

– Mislio sam da je toliko godina nakon islamske revolucije ukinuta vjerska policija – komentira Dorian. – Malo me iznenadilo kada ih je Hamza prepoznao kao takve.

– Bili su potpuno nepotrebni i tada jednako kao i sada – složi se Saleh. – Vjera je iako društvena pojava ipak stvar pojedinca odnosno obitelji. Nema nikakve potrebe da se provodi bilo kakva represija. Dolazi vrijeme recimo tako – reformacije islama. Ne doduše na način na koji se reformiralo kršćanstvo, ali neke forme se naprosto moraju prilagoditi suvremenom svijetu. Kuran ostavlja dovoljno prostora za to. Samo ga treba čitati u duhu vremena, a ne fundamentalistički.

– Hamza nam je rekao da svi skupa radite na projektu islamskog mira – nadoveže se Dorian. – I da je to vjerojatan razlog onog napada kod nas.

– To je sigurno razlog – potvrdi Saleh. – Nisam samo siguran tko je sve bio upleten u taj pokušaj atentata. I dalje sumnjam da je postojala veza između nekoga iz našeg veleposlanstva i vaših vlasti. Mojim uklanjanjem usporio bi se proces uspostave mira na Bliskom istoku.

– Ne znam zašto bi to odgovaralo našim vlastima – Dorian se blago uspravi u stolici.

– Nisam mislio na vaše vlasti kao cjelinu, već da je netko unutar sustava koji nadzire ulazak stranaca uključen u to – ispravi se. – Ipak veliki su interesi ne samo tvoje zemlje već i drugih, naročito zapadnih kompanija u našoj nafti. To ne moram posebno objašnjavati. Mir u ovom kraju svijeta nije u interesu onih koji iz ovakvog stanja izvlače profite. Ali je u interesu onima koji ovdje žive.