PETA DIMENZIJA

Hypatia

Ponovno sam se našla u prostranoj sobi s raskošnim drvenim stolom. Osim svitaka na njemu se nalaze još nekakva pomagala i instrumenti. Zidovi su lijepo obojeni. Uz njih su postavljene police od crvenkastog drveta. Na prozorima se nalaze veliki zastori. Osvrćem se po prostoru. Sama sam u sobi. Ne može biti. Osjećam prisutnost tektona.

– Moje ime je Thea – odlučim pozdraviti mog domaćina. Možda ga to učini vidljivim. – Dolazim iz 21. stoljeća. Rado bih se srela s tobom.

– Odlično – osjećam radosnu misao – samo malo sad ćeš me vidjeti.

Prizor oko mene se naglo muti i mijenja. Lijepa vitka žena u dobi između trideset i četrdeset godina iskoračuje iz prostora u kojemu se nalazim. Udaljava se na dva koraka i okreće prema meni. Čujem zvuk njenih koraka i šuštanje odjeće. Obučena je u dugu laganu antičku haljinu. U tamnoj kuštravoj kosi nosi tanku dijademu. Pogleda me pravo u oči i nasmiješi se. Slika se zamrzne. Zvuk utihne.

– Moje ime je Hypatia – misao joj odiše plemenitošću. – Malo sam popravljala portal. Činilo mi se da si već dva puta pokušala ući.

– Pristupila sam portalu, ali nisam ulazila u prolaz – ovo je zanimljivo. – Trebala sam nešto drugo istražiti. Kako to misliš – popravljala portal?

– Sve što napraviš možeš i uništiti i popraviti – odgovori.

– To mi izgleda kao da je portal temeljen na mehanici – primijetim.

– Princip je mehanički – obrazlaže. – Mogli bi tako reći. Materijali od kojih se izvodi nisu. U stvari portal je nematerijalan, ali s mehaničkim principom. Znam da ti zvuči čudno, ali tako je. Kako si ti načinila svoj portal?

– Bilo je to sasvim slučajno – prisjetim se. – Radila sam eksperimente oko prijenosa energije.

– Kakve energije? – znatiželjno mi upadne u misao.

– Električne – odgovorim – to je energija koja se nalazi i u munjama. Ima je u stvari posvuda. U moje vrijeme je sami proizvodimo, prenosimo i čuvamo. To je dosta napredna tehnologija.

– Sigurno živiš u jako zanimljivom vremenu – misao joj odiše zainteresiranošću. – Tako bih to rado vidjela.

– U kojem smo stoljeću sada? – upitam.

– Godina je 413. po julijanskom kalendaru – osjeti se znatiželja u njezinim mislima. – Da li se taj način računanja vremena održao do tvog doba?

– Održao se – potvrdim. – Doduše mijenjao se nešto malo zbog greške u astronomskim proračunima u 16. stoljeću. Odnosno, promijenit će se, gledano iz tvog vremena za oko 1200 godina.

– Kolika je greška o kojoj govoriš? – naprosto upija moje misli.

– U trenutku kada je uveden novi kalendar napravljena je korekcija od deset dana – nastavim s temom koja je očito jako zanima. – Preciznije, izostavljeno je deset dana. Osim toga uvedena je prijestupna godina. To je svaka godina djeljiva s četiri, osim onih godina djeljivih sa sto, s tim da svaka godina djeljiva s 400 nije prijestupna. Prijestupna godina ima jedan dan više i taj se dodaje u veljači. Uz te korekcije vezano je i da godina počinje s prvim danom siječnja. Nazvan je gregorijanski kalendar prema papi Grguru koji ga je uveo.

– Papa astronom – gotovo se nasmijala. – Znači li to da je u tvom vremenu znanost konačno nadvladala utjecaj onih kršćanskih fanatika?

– Kojih kršćanskih fanatika? – upitam.

– Prošle godine je novi kršćanski biskup postao onaj fanatični Cyril – misli joj postaju mračnije. – Odmah je zatražio od svih svojih sljedbenika da pohađaju samo ona predavanja koja održavaju učitelji kršćani. To je izazvalo veliki otpor kako nas učitelja, tako i samih učenika. Na našoj akademiji može učiti i podučavati svatko. Vjera nikome nije bila bitna. Znanost ne poznaje vjeru kao autoritet. Cyril to ne želi prihvatiti jer je praktično nepismen i nastoji nametnuti svoj vjerski pogled na svijet kao jedini ispravan. Ne mislim doslovno nepismen. Jedino zna prepričavati kršćanske bajke – hodanje po vodi ili oživljavanje mrtvih. I nije problem u njemu koji tako misli i govori, već u onima koji tome vjeruju i to slijede. Njegovi pristaše sad su počeli i prijetiti. Dok u javnosti propovijedaju mir i ljubav prema bližnjemu svome, iza leđa drže mač i oganj kojima bi ubijali učitelje, rušili akademiju i zapalili knjižnicu. Cyril nije čovjek koji nešto gradi već onaj koji uništava. Ako po nečemu i bude zapamćen to neće biti ništa dobro.