Nedjeljno prijepodne provodimo u obilasku piramida. Izvana svojom monumentalnom veličinom ostavljaju dojam postojanosti. Tisuće godina djela nebrojenih ljudskih ruku svjedoče visoko organiziranoj i za svoje doba vrlo naprednoj civilizaciji. Obilazimo unutrašnjost velike piramide. Prolazimo hodnicima i stepeništima. Razgledamo reljefima i zidnim slikama ukrašene prostorije. Ako je netko imao namjeru ostaviti svoj pečat u vremenu – u potpunosti je uspio u tome.
Nešto malo iza podneva vraćamo se u grad. Tražimo lokal pogodan za lagani ručak. Kad smo već ovdje bilo bi sasvim u redu kušati nešto izvorno. Sjedamo u udobne pletene fotelje običnog uličnog lokala iznad kojega je velika tabla Egyptian Foods. Ništa posebno. Prošli smo desetke takvih. Ovdje smo zastali samo zbog tih širokih udobnih fotelja i ugodne hladovine.
Na velikom pladnju donose nam osam zdjelica s rižom, sitnom tjesteninom, umacima, komadićima mesa, povrćem i male lepinje. Kušamo od svega po malo. Dok iz svake zdjelice s pladnja uzmem po samo jedan zalogaj već sam se skoro zasitila. Brbljavi domaćin posvećuje nam maksimalnu pažnju. Kad smo već došli u ovaj dio grada, upućuje nas u lokalne znamenitosti, svakako nas zanima El Muallaqa – središnja koptska crkva iz trećeg stoljeća posvećena Presvetoj Bogorodici. Jedan od značajnijih prostora u ovome gradu.
– Zašto ne? – glasno razmišljam. – Ionako ne planiramo ništa posebno. Danas je svakako dan za odmor.
Malo dalje niz ulicu dolazimo do cijelog crkvenog kompleksa koptske crkve. U dvorište "viseće crkve", kako ju je nazvao naš domaćin, ulazimo kroz reljefima ukrašen kameni dvorišni portal. Neugledne ulice zamjenjuje prekrasno popločano dvorište. U samu crkvu penjemo se visokim stepeništem na razinu prvog kata. Neobično. Vjerojatno su joj zato dali pridjev viseća.
Nedjeljna služba je već davno završila i turistima je ponovno omogućen obilazak. Već sam ulaz u prostor crkve oduzima dah svojom raskošnom ljepotom. Ovo je vrijedilo vidjeti. Središnja dvorana i zidovi ispisani arapskim i grčkim tekstovima, ikone i arabeske svjedoče miješanju kultura i velikoj toleranciji.
Izlazimo iz glavnog broda crkve. Silazimo niz stepenice. Dok pokušavam fotografirati Doriana na stepenicama s crkvom u pozadini na trenutak gubim ravnotežu. Uspijevam doskočiti na podnožje stepenica i zaustavljam se u naručju sredovječnog hodže. Čovjek me pridrži rukama, pomogne mi povratiti ravnotežu i pritom se dobrodušno nasmije.
– Oprostite – uputim čovjeku ispriku.
– Vidite – izgovori engleski s dobrodušnim osmijehom – pod zaštitom ste Blažene Djevice Marije. Nije slučajno da sam se baš sad ovdje našao. Poslala me je da vas zaštitim.
– Hvala – uzvratim osmijeh. – Moram priznati kako mi je neobično da hodža pokazuje toliko poštovanje prema kršćanskoj svetinji.
– Djevica Marija je i islamska svetinja – lagano kima glavom ne skidajući osmijeh. – Niste to znali?
– Ne – iznenađeno odmahnem glavom.
– Meryem je jedina žena koja se imenom spominje u Kuranu – Dorian nam se pridružuje. Pokretima glave upute jedan drugome znak pozdrava. – I to čak više puta nego sam Poslanik Muhamed.
– Nastavite molim vas – obratim se dobrodušnom hodži – ovo me je zainteresiralo.
– I za muslimane i kršćane Meryem je Issina ili Isusova majka i ima istaknuto mjesto u obje religije – nastavi. – Majka kao majka – uvijek okuplja svoju djecu. A svu svoju djecu koliko god različita bila majka jednako voli i brine se za njih. Zato se i ja svake nedjelje pridružim molitvama svojoj braći kršćanima. Vremenom sam čak postao neka vrsta turističke atrakcije.
YOU ARE READING
PETA DIMENZIJA
Science FictionPETA DIMENZIJA je osvojila književnu nagradu ARTEFAKT 2017 za najbolju knjigu iz područja spekulativne fantastike prema izboru pubilke. Nagrada je uručena u listopadu 2017. na Konvenciji fantastike RIKON na Filozofskom fakultetu u Rijeci. *** Mlada...