PETA DIMENZIJA

Susreti

Zavaljena u sjedalo putničkog zrakoplova koji me na noćnom letu vraća kući slažem mozaik događanja proteklih tjedana. Ono što je meni bio početak u stvari je krajnja točka tektonskog puta. Samo sam ja putovala unatrag.

Pravi početak mog putovanja dogodio se u antičkoj Aleksandriji prije više od dvije tisuće godina. Mladi Jeshua ben Joseph, tada još samo pomoćnik u stolarskom poslu svoga oca, radio je na uređivanju akademske biblioteke. Tamo je prvi puta došao u dodir sa znanjem koje će ga nakon povratka u Izrael uvesti u dimenziju sjećanja. Inteligentan, nadaren i sposoban uložio je ogroman trud u učenje i vremenom ovladao tektonskom vještinom. Izrađivao je portale i odlascima u prošlost saznavao istinu. Otkrivao je kako svećenička klasa vjeru u Jednoga Boga iskorištava za osobnu korist i održavanje pokornosti svjetovnim vlastima. Umjesto predvodnika napretka rabini su postali kočnica. S druge strane bio je svjestan da istinu ne može tek tako prenijeti neobrazovanom puku. Okupljao je učenike i nastojao podići njihovu svijest o vjeri i znanju. Njegovo djelovanje učenici su doživljavali kao čuda i još za njegova života proglasili ga dugo očekivanim Mesijom. Svećenička klasa ga je s druge strane doživljavala kao opasnost. Zarobili su ga i osudili na smrt. Njegovi učenici razišli su se po svijetu širiti ono što su uspjeli naučiti. Znanju, kojega nisu imali dovoljno vremena i snage usvojiti, pretpostavili su vjeru u njegove nadnaravne sposobnosti. To je dijelom postalo uzrokom njihovih stradanja. Ipak vjera u Jednog Boga odnosno Jedinu Silu izašla je izvan uskog židovskog kruga i raširila se po svijetu. Gledano iz ovog vremena i ove perspektive bio je to veliki korak.

U stoljećima napretka na Akademiji u Aleksandriji obrazovanje tektona doseglo je svoj vrhunac. Najbolja znanstvenica svoga doba Hypatia čak je konstruirala poseban tektonski alat kojega je ugradila u skupocjeni abakus. Tim alatom planirala je tektonsko znanje prenositi dalje svojim studentima. Umjesto trijumfa znanja došlo je do razaranja Akademije i biblioteke. U ime zaštite kršćanske vjere aleksandrijski biskup Cyril potaknuo je rušilački nagon svojih fanatičnih sljedbenika. Stoljeća intelektualnog razvoja kršćani su pretvorili u prah i pepeo u samo jednom danu. Još gore od pljačke i uništavanja zgrada bilo je uništavanje knjiga i ubijanje nekršćanskih znanstvenika uključujući i Hypatiju. Njezin abakus je umjesto žezla znanja postao tek dio plijena pljačkaša.

Dvije stotine godina, ne znajući što sa sobom nose, pustinjski trgovci koristili su zlatni abakus kao platežno sredstvo. U nekom trgovačkom poslu u Jemenu dragocjeni abakus dolazi u ruke mladog Muhameda, voditelja velikog karavana. Korektan u odnosu prema svom poslodavcu donio ga je u Meku i predao vlasnici karavana, bogatoj udovici Khadiji. Khadija je bila vrlo obrazovana, iskusila je život i nije bila opterećena tadašnjom idolopokloničkom vjerom. Bila je dostojna otkriti skriveno znanje. Koristeći se abakusom otkrila je dimenziju sjećanja, a s njom i svoju misiju. Udala se za Muhameda i pomagala mu u širenju vjere u Jednog Boga, kao pripremu za dolazak vremena istine i znanja. Kada se nova vjera dovoljno raširi – otvorit će put do istine. Khadija je u taj put uložila cijelu sebe, svoje bogatstvo, svoje znanje i svoju ljubav prema Muhamedu. Bila je svjesna da je za velike promjene potrebno puno vremena i puno generacija.

Kršćani su više od tisuću godina od razaranja aleksandrijske akademije širili vjerske dogme na zapad i sjever pokrštavajući nove narode i istodobno potirući znanost. Čak i ono malo znanja spašenog iz ruševina nekada moćne antičke civilizacije stavljali su u službu jačanja svoje vjere. U isto vrijeme na istoku se razvijala za ono vrijeme vrlo napredna islamska civilizacija. Uz duhovni razvoj i vjeru u Jednoga Boga procvat su doživljavale filozofija, medicina, matematika i arhitektura. Jedan od najvećih mislilaca i liječnika islamske civilizacije Ibn Sina spoznao je dolazak Velikog Doba – Megalokorinka i jačanja Dinamise. Znanje o tome ugradio je u svoje medicinske knjige i poslao ih dalje na valu širenja islamske kulture i znanosti.