On

Part 3

Vratila sam se kuci taxijem jer nisam mogla pronaci Izabellu i Saru. Cim sam legla u krevet pocela sam razmisljati o tajanstvenom liku.
Sto da sam se upoznala s njim? Vjerovatno bi samo zabrijali ili u najgorem slucaju zavrsila bih kao njegova 'one night stand' cura sto stvarno ne bih htjela. Volim upoznat decka, toliko dobro da mu mogu procitat u ocima kada laze a kada ne.

Razmisljajuci tako zaspala sam.

"Laraaa hajmoo hajmooo!" povikne Ivana

"Idem idem, samo da se obucem" uđem u kuhinju i vidim da je Ivana na nogama i pravi dorucak.

"Ivana ne trebas se trudis, znas da nikad ne jedem ujutro."

"Znam dijete, ali moras jest. Dorucak je najvazniji obrok u danu. Nije ni cudo sto si tako mrsava."

"Ma da, da. Nista..idem ja sad a ti lezi i odmaraj se. Vidimo se." poljubim ju i izađem van

Krenula sam na posao i vidim gospođicu Maverick kako je ljuta. Sigurno ceka vec pune 2 minute. Pomislim sarkasticno i potrcim prema njoj.

"Pa gdje si bila nesretnice?! Cekam te vec 15 minuta! Rekla sam ti da dođes prije vremena da otkljucas!!"

"Zadrzala sam se"

"Vise se to nece ponavljati inace si otpustena! Jasno?!"

"Jasno kao dan" odgovorim joj

"Za kaznu radit ces i prvu i drugu smjenu. Ne zanima me kakve planove imas. To se dogodi kad kasnis na posao!"

"Ali.."

"Nema ali!" prekine me "Bit ce kako ja kazem ili letis van!"

Po koji put sam morala zagrist jezik kako joj ne bih rekla sto ju spada. Ne mogu si dopustit da me otpusti. Jednostavno ne mogu.

Doslo je vrijeme da krenem kuci. Ulazim u stan i vidim Ivanu kako lezi na podu. Potrcim prema njoj i bacim sve sto sam imala u rukama. Vidim da ju je netko upucao u stomak i odmah vidim krv sa strane.

"Ivanaaa, Ivanaaa budi se, budi see!! vicem iz sve snage

Uzmem mobitel koji mi je bio u torbici i nazovem hitnu
"Halo, haloo!!" povicem "zena u ulici Toma Sawyera 46 je upucana dođite sto brze mozete!!!!"

Hitna je dosla u roku od 5 minuta, pa sam zajedno sa njima krenula u bolnicu. Uplakana gledam u Ivanu i pomisljam sto bi joj se moglo dogoditi.
Kad smo dosli u bolnicu odmah su ju primili i krenuli prema operacijskoj sali.

"Molim vas, molim vas spasite ju, molim vaas!!" povicem jecajuci

"Ucinit cemo sve sto je u nasoj moci" kaze medicinska sestra "pricekajte ovdje u cekaonici. Kada zavrsimo obavijestit cemo vas sto prije moguce."

Nikada se nisam ovako osjecala. Sto bi joj se moglo dogoditi?! Uzasnuta sam, jer ne znam sto cu bez svoje Ivane. Bila mi je sve u zivotu. Ona, koja mi je bila svjetlo u zivotu kad me nitko drugi nije prihvacao. Sto bi se dogodilo da sam se samo vratila na vrijeme kuci i da nisam radila drugu smjenu.
Jedino sto mi je u mislima sada jest tko ju je upucao? Zena nikada nije imala neprijatelja. Nikada se nije s nikim posvađala i nikada se nikome nije zamjerila. Otkad znam za sebe svima je pomagala kako god je znala. Mozda je imala nekoga koga nije voljela prije nego sto je usvojila mene.

Iz misli me probude Sara i Izabella koje trce prema meni uplakane.

"O moj Bozee, Laraa jesi dobro?!?!" upita Izabella

"Sto se dogodilo???" pita me Sara

"Nemam pojma. Dosla sam sa posla ona je lezala na podu bez svijesti i okruzena krvlju." jedva odgovorim jecajuci sa suzama u ocima koje se slijevaju jedna za drugom niz obraz

"Sve ce biti u redu, ne boj se" kaze Sara

"Ne brini se. Sve ce na kraju izaci na dobro" nadoda Izabella

Sjednu kraj mene i Sara mi polegne glavu na svoje rame. Jos vise pocnem plakat znajuci da postoji mogucnost da Ivana umre.

Nakon 5 sati operacije, doktor izađe iz operacijske sale sa krvavim rukavicama i sa maskom na licu.

Cim sam ga ugledala potrcala sam prema njemu.

"Doktore hoce sve biti u redu?!?!"