"Nazalost imam vijesti koje bi vas mogle uzrujati."
Cim sam to cula zeludac mi se okrene. Ukocim se i cekam te rijeci od kojih cu pas u nesvijest.
"Gospođa je izgubila mnogo, mnogo krvi i ako ne pronađemo dovoljno zaliha krvi, bojim se da ce umrijeti. U roku od 24 sata moramo naci 1.5 litre krvi inace.." zaustavi se jer je shvatio da znam ostatak te recenice
Ostala sam zapanjena jer nisam znala kako da reagiram na to. Zaledila sam se i ne znam sto da radim.
"Koju grupu ima?" upita Sara
"A-pozitivnu" odgovori joj
Polako sjednem na stolicu drzeci ruku na ustima jer sam doslovno bila u soku.
"Cekaj Izabella zar tvoj ujak ne radi u bolnici sa zalihama krvi?" odjednom mi dođe ideja
"O moj Bozee pa daa..idem ga odmah nazvat i reci mu kakva je situacija." nazove ga i objasni mu o cemu se radi. Kad se vracala nazad imala je smjesak na licu "Ne brini se krv ce doci u roku od pola sata." kaze mi veselo
"Vidis sve ce biti u redu" nadoda Sara
"Doktore hocete li ju moci spasiti??" upitam doktora
"Hocemo, ali postoji mogucnost da njezina trenutna bolest reagira na situaciju u kojoj se nalazi."
"Sto to znaci?" upitam ga
"Vidite, gospođa ima preblema s bubrezima. Jedan od najranijih simptoma oboljenja bubrega je umor. Svi ga ponekad osjećamo, ali ukoliko se budite mrtvi umorni i nakon dobroga sna, onda nešto nije uredu. Umor nastaje zbog nedovoljnog broja crvenih krvnih zrnaca, što smanjuje dotok kisika, a sve skupa rezulitra anemijom i umorom kojemu kao da nema lijeka."
"O moj Boze" pocnem plakati jer znam da gore situacije od ove nema.
"Biti ce pod konstantnim nadzorom lijecnika, ali ako nesto pođe po zlu morate biti spremni na sve." kaze doktor
"U redu hvala vam puno" sjednem natrag na stolicu i prekrijem rukama lice koje je bilo puno suza. "Ja stvarno ne znam kako cu bez nje."
"Polako Lara, sve ce biti u redu ne boj se" kazu mi Sara i Izabella
Nakon 9 sati sjedenja i cekanja u bolnici medicinska sestra mi kaze da idem kuci jer je Ivana na aparatima i ne znaju kad ce se probuditi. Bilo mi je uzasno tesko prihvatiti cinjenicu da ce mozda umrijeti.
Dosla sam kuci sva umorna i cim sam legla u krevet zacujem necije korake i kako netko pokusava otkljucati vrata. Prvo sam pomislila da su to Sara i Izabella ali onda sam cula muske glasove.
"Hajde vise otkljucaj ta jebena vrata"
"Cekaj bokte sta ti mislis da sam ja?"
Onda sam protrnila. Tiho sam otrcala u kuhinju, uzela najveci noz sto sam vidjela u ruke i sjela na pod u strahu jer nisam znala sto ce se dogoditi.
Vrata su se otvorila. Suze su same pocele curiti niz moje obraze. Svjetlo se upalilo i digla sam se sa poda drzeci noz najcvrsce sto mogu. Vidjela sam dva muskarca koji su odjeveni u crne hlace i majicu te crne kozne jakne noseci skijaske maske na glavama.
"Ohoo vidi vidii.." kaze jedan
"Koga mi tu imamo?" nadoda drugi
"Sto zelite?!" povicem iz straha
"Eh sad nije vrijeme za vikanje, ljudi spavaju, ipak zivis u stanu ne zelis ih probuditi." dubokim glasom odgovori jedan od njih dvojice
"Mislim da smo krivo krenuli. E ovako, mi smo ovdje da te otmemo. Ako budes zlocesta pa cak i ubijemo." krv u zilama mi se sledila na te rijeci pa jos cvrsce stisnem noz koji sam drzala u ruci "Taj ti noz nece trebati, mozes ga slobodno staviti na stol..ako zelis zvjeti naravno." pogleda me provokatorskim pogledom jedan od njih
"Sto zelite pitala sam vas?!?!!" zaderem se a njima se oci skupe jer je to jedino sto sam vidjela na njihovim licima.
"Sad se stvarno nisi trebala zaderati" kaze jedan prilazeci mi ubrzanim korakom
ВЫ ЧИТАЕТЕ
On
Любовные романыOna se zove Lara James. On je tajanstveni lik. Hoce li joj otmica biti najgore ili najbolje sto joj se moglo dogoditi? Hoce li ga uspjeti zavoljeti ili ce joj opasni lik zagorcati zivot?
