On

Part 19

Sad sam stvarno zajebao. Pognem glavu i gledam u pod.

"Ne.." odgovorim

Lara's P.O.V

"Nego sto pokusavas??" pitam

"Zelim ti se ispricati"

"Tvoje isprike mi vise nista ne znace"

"Znam, ali mozes li me samo.."

"Ne, ne mogu! I necu te saslusati. Ti si bio kap koja je prelila casu. Ti si bio onaj za kojeg sam mislila da to nikada neces napraviti. Ali jesi. I zato ti necu oprostiti"

"Lara.."

"Nista Lara. Sad odlazi. Ne zelim te vise vidjeti"

Izasao je iz sobe bez ijedne izgovorene rijeci. Znala sam da nece nista reci jer je musko. To bi mu unistilo ponos. Nije ga briga sto je napravio niti kako se ja osjecam. U zadnje vrijeme me poceo privlaciti kao nijedan muskarac u knjizi. Bio je los za mene, ali svejedno sam pronalazila nesto u njemu sto me privlacilo. Sada to polako nestaje cim sam uvidjela na sto je sve sposoban.

Par dana kasnije

Nisam ga ignorirala, ali nisam ni pricala s njim nesto posebno. Odgovarala sam mu sa da, ne i ne znam. Pokusao je izvuci nesto iz mene, ali je odustao shvativsi da mu nista necu reci.

Dosla je vecer. Prosla je ponoc, a njega jos nije bilo u sobi. Bojala sam se. Nisam znala u kakvom ce stanju biti kad dođe u sobu. Hoce li biti pijan ili ne? Grizla sam nokte cekajuci.
Odjednom sam cula korake i bila sam nervozna. Vrata su se otvorila, a ja sam se naglo ustala i napravila korak unazad. 

"Nisam pijan ne trebas se bojati"

"Mhmm"

Sjeo je na rub kreveta, tako da mi je sad okrenut leđima.

"Znas, ne znam nista o tvom privatnom zivotu, tvojim mislima, stavovima..znam osnovne stvari koje mi trebaju za ovaj posao, ali o tebi kao  unutrasnjoj osobi ne znam nista."

"Zasto bi htio znati nesto o mojim mislima i stavovima?"

"Da znam kako razmisljas." polako se  okrene prema meni

"A jel? Otkud sad odjednom da te zanima? Mislila sam da sam samo za tebe igracka za sex. Uostalom, jos sam uvijek ljuta na tebe.."

"Znam, nisam to zaboravio, ali to sto pokusavam pricati s tobom ne mora znaciti da ces mi oprostiti. Ili da ces zaboraviti. Samo cemo pricati. I nemoj mi stavljati rijeci u usta, jer ja to nikad nisam rekao. Zelim da stvorimo dobre odnose zbog posla koji moramo obaviti u buducnosti. Ne moramo biti prijatelji..bitno je samo da se podnosimo. Znas, postoji izreka: "Svatko zasluzuje drugu priliku"."

"Hm..dobro. Ovo ne smatraj nekakvom pomirbom."

"Shvaceno"

"Sto zelis znati o mom privatnom zivotu?"

"Bilo sto. Sto ti padne napamet. Kreni od pocetka." kaze te se ustane i sjedne na rub kreveta tako da je sad okrenut prema meni

"Pa, evo..cim sam se rodila sudbina se okomila na mene. Receno mi je da me zena ostavila, a muskarca nikad nisu vidjeli."

"Mislis svoje bioloske roditelje?" prekine me

"Da..te ljude. Takozvana 'majka' rekla je odgajateljicama da me nazovu Petra. One su odbile poslusati ju, jer je bila tako arogantna da ju nisu mogle gledati. Nikad nisam imala priliku upoznati svoje roditelje."

"Nisi ih nikada htjela upoznati ili?"

"Nije to..htjela sam ih upoznati, ali.."

"Reci."

"Bojala sam se, ako ih upoznam, da me nece prepoznati. Da me nece prihvatiti ili da cu htjeti zivjeti s njima, a da svoju pravu majku ostavim samu.."

Stala sam. Nisam mogla vise pricati. Sjetila sam se Ivane. Nisam ju vidjela tjednima. Bojim se sto bi joj se moglo dogoditi. Sto ako je vec umrla? Sto ako joj se stanje pogorsalo, a ja nista ne mogu poduzeti? Briznula sam u plac. Pognula sam glavu na koljena i plakala. On je samo gledao.

"Jesi dobro?"

"Ne.."

"Sto je bilo?"

"Duga prica."

"Imam vremena. Pucaj."

"Moja skrbnica..u zadnje vrijeme zdravstveno stanje joj nije dobro. Upucana je istu noc kada ste me odveli. Nasla sam ju kako lezi na podu u lokvi krvi. Upucana je nesto nize ispod srca. Mogla je umrijeti na licu mjesta, ali smo je odveli u bolnicu. Izgubila je puno krvi, ali nakon sto su me poslali kuci nista vise ne znam kakvo joj je stanje."

"Kako se zove? Tvoja skrbnica?" pogledao me sa iskrivljenim obrvama

"Ivana. Ivana Huston."

Odjednom je samo problijedio. Gledao me cudnim pogledom i nije nista govorio.