Part 14

1.2K 61 2
                                    

"Zato sto je to krinka onoga sto zapravo cuvar znaci. Cuvari smo mi koji vas mozemo silovati kada god zelimo i gdje god zelimo. Najmanje jednom mjesecno. Tako nam stoji u pravilniku."

Dok je govorio polako mi se priblizavao sa bijesnim pogledom u ocima.
Zastala sam i jednostavno nisam znala sto reci. Suze su, po koji put, curile same od sebe. Ne mogu vjerovati sto sam cula. Stavim jednu ruku preko usta i gledam u njega ostrim pogledom.

"Ja ne mogu vjerovat. Mrzim te! Mrzim!!! Cujes li me?! Mrziiim!!!" plakala sam i udarala ga u prsa sa sakama. Toliko mi je on znacio. Ni truncicu.

"Kao sto sam rekao..jednom mjesecno.."

"Ne..ne, NE! Da ti nije palo napamet!" prestala sam ga udarati i pogledala sam ga blijedim pogledom i pocnem se polako udaljavati od njega.

"Ne brini. Danas nije taj dan. Nemam volje. Ali vjeruj mi.." kaze te se pocinje priblizavati meni sve dok me nije stjerao do zida pa vise nisam mogla dalje "jednom ce doci taj trenutak mog uzitka." nastavi te se priblizi mom uhu i sapne tako da se najezim i zaledim "Uskoro.."

Ostanem stajati kao da sam zaljepljena za zid i cekam da izađe iz sobe. Cim je izasao nova tura suza se skotrljala kao slapovi niz moje obraze. Nisam vise mogla izdrzati pa sam se polako spustala niz zid prema podu.. samo sam sjela i plakala. Nista i nitko me nece moci spasiti od njega.

Cujem kucanje.

"Tko je?" upitam glasnim tonom

"Ja sam, Rebekah..mogu li uci?" odvrati

"Naravno uđi" ustanem se i brzo obrisem suze sa lica jer ne zelim da me vidi ovakvu

"Heej..ajme sto je bilo?? Zasto places? Lara??"

"Saznala sam sto cuvar zapravo znaci.." kazem joj te prasnem u plac

"O moj Boze..tako mi je zao sto ti nisam rekla..skroz sam smetnula s uma. Stvarno mi je zao."

"Ma u redu je.."

"Dođi ovamo" kaze i zagrli me najjace sto moze. Ona je jedina koja me tjesila od kad sam dosla ovdje. Nitko mi nije pomogao kao ona. Mnogo sam joj zahvalna.

"Prijetio mi je. David..David mi je prijetio da ce me silovati.." kazem joj to kroz jecaje

"Stvarno?? David? Prijetio ti je? Zar te on ne zeli zastititi od svega toga?"

"Mislila sam da zeli, ali ipak sam bila u krivu..rekao je da mu je dosta spasavanja i da se pazim.."

"Ne mogu vjerovat da je to rekao.."

"Reci mi samo..jel istina da im u pravilniku pise da oni koji su cuvari moraju barem jednom mjesecno silovati onu koju cuvaju?" kazem joj cekajuci odgovor koji zelim cuti. Cekajuci odgovor uz kojeg mi je ostalo jos malo nade da to nije istina.

"Nazalost jest. Debil koji je i napravio ovu organizaciju, koja je isprve bila neki smjer umjetnicke skole, je bio alkoholicar koji je silovao svaku curu koja mu se nasla na putu. Kad su mu se suprotstavljale napravio je pravilnik koji su morale postivat inace ce biti ispisane. Ova skola je bila za one koji nemaju nikoga. Znaci bilo je to ili da se odreknu svega, ispisu se, a sa njima kasnije nitko ne zna sto ce bit. Neke su cak i ubili ako bi se ispisale. Tako da ovo je sada neka vrsta organizacije. Ako se sticenica pocinje suprostavljati cuvaru, cuvari moraju ubrizgat drogu u njih kako se ne bi suprostavljale. A ako cuvar ne obavi svoj dio posla barem jednom mjesecno, slijedi ga kazna koju stvarno nitko ne zeli dozivjeti."

"O moj Boze.."

"Da..sad si cula pravu istinu..ali ne smijes nikome reci da sam ti ja rekla inace cemo obje zavrsiti na vjesalima.."

"Hvala ti."

"Uvijek. Sada moram ici inace cu se naci u neugodnoj situaciji..vidimo se"

"Vidimo see" kazem joj te prođem rukom kroz kosu i pogledam u prozor te se sjetim svog zivota prije nego sto sam bila oteta

OnWhere stories live. Discover now