Pogledam se u ogledalo i vidim djevojku koju ne prepoznajem. Kosulja joj je raskopcana, kosa razbarusena i oci..oci su joj krvave. Kao da je 24h plakala bez prestanka.
Skrenem pogled na kutijicu. Uzdahnem i izdahnem. To je to.
Odjednom netko otvori vrata, uplasim se i slucajno prospem sve tablete iz ruke i ispustim kutijicu sa ostalim tabletama.
Rebekah.
"Laraa!!?" povice
Vrisnem, pocnem plakati i uhvatim se za glavu. Sjednem na pod da pocnem skupljati tablete, a Rebekah dotrci do mene i sjedne pored mene dok mi baca tablete iz ruku koje sam skupljala. Nisam htjela odustati. Vristala sam. Znala sam da ce biti tesko, ali ne ovako.
"Pusti me!! Vidi sta si napravila?!?!?!?" derem se i vicem na nju, a suze mi neprestano cure niz obraze
"Sve ce biti u redu Lara..smiri se. Shhhh" govori mi dok mi drzi ruku na glavi i ljubi me u celo
"Ostavite me svi vise na miru!! Nije fer..nije feer!!" jedva kazem kroz jecaje i treskavicu koja me uhvatila
"Sto se ovdje događa?!" uleti Martin u sobu, vidi da me Rebekah tjesi i kako sjedimo na podu. Ulazna vrata su bila otvorena pa me ne cudi kako svi nisu culi za ovaj incident.
"Htjela je..htjela se ubiti." promumljala je dok su joj se suze skupljale u ocima
"O Boze dragi..jel progutala tablete?!"
"Nije..srecom dosla sam na vrijeme."
Martin se uhvati za usta i rukom pređe po bradi. Naglo izleti iz sobe i zalupi vratima.
"Lara, dođi sa mnom. Donijela sam ti majicu. Polako hajde, sve ce biti u redu ne brini.."
Tjesila me iako sam znala da nece biti tako. Uzasno mi je tesko.
Polako sam se ustala i obukla majicu. Nisam nista pricala s Rebekom. Jednostavno nisam imala snage.
Legla sam na svoj madrac jer nisam htjela da legnem tamo gdje je David spavao. Gadi mi se. Mrzim ga. Rebekah je legla na njegov krevet i tako zaspala. Ja nisam mogla spavati. Gledala sam kroz prozor u mjesecinu koja je bila jaka. Opet sam se dovela u razmisljanje. Nije mi dugo trebalo pa sam zaspala.
Proslo je 2 dana od mog pokusaja samoubojstva. Nisam niti jednu rijec progovorila otada. Jela sam malo, cisto da mi zeludac ne bude toliko prazan. Bilo mi je muka i nisam znala sta da radim sa sobom. Samo sam sjedila u kutu sobe na svom madracu. Svi u kuci su vec saznali sto sam pokusala napravit, pa je vjerovatno i David saznao.
Najednom u sobu uđe David. U jednu ruku sam se bojala jer nisam znala sto ce napravit, a u drugu ruku sam bila ljuta na njega, jer me pokusao silovat i jer sam zbog njega htjela pocinit samoubojstvo. Tj ne samo zbog njega, zbog svega sto su mi ovdje napravili jer mi je zivot propao.
Ostala sam sjedit tako sklupcena gledajuci kroz prozor.
On je samo sjeo na krevet i gledao u mene. Osjetila sam njegov pogled, ali nije bio onaj isti pogled kao prije. Bio je drugaciji.
"Khm..slusaj" kaze na sto se trznem iz tisine, ali ga svejedno ne pogledam "cuo sam sto si htjela napravit. Cuo sam da nisi jela i da ne zelis pricat samnom i sa ostalima nama ali..samo me poslusaj."
Na te rijeci sjetim se te situacije. Suze zele predvladati, ali im nedam da me sada ucine slabom.
"Pogledaj me. Pokusavam ti nesto reci.." kaze
"A sto ces napraviti ako te ne pogledam??" prekinem ga "Hoces se opet napiti, pa me pokusati silovati?? Ili ti ovaj puta ne treba alkohol?!" izderem se na njega dok suze jedva cekaju da krenu niz obraze
Stao je zapanjen. Nije znao sta da kaze. Samo je pognuo glavu i gledao u pod.
"Ne..
YOU ARE READING
On
RomanceOna se zove Lara James. On je tajanstveni lik. Hoce li joj otmica biti najgore ili najbolje sto joj se moglo dogoditi? Hoce li ga uspjeti zavoljeti ili ce joj opasni lik zagorcati zivot?
