Part 20

1.2K 74 10
                                    

Odjednom je samo problijedio. Gledao me cudnim pogledom i nije nista govorio.

David's P.O.V

Htio sam ju upoznati. Bez ikakve obaveze, bez icega. Treba mi za posao. Jako vazan posao. Ne smije zabrljati, inace svi propadamo. Sve pada u vodu..sve za sto sam se trudio. Cak i najmanji pogresan korak moze sve pogorsati. Zato sam ju morao upoznat. Nisam znao na sto je slaba, koje su joj mane, sto voli, a sto ne.

Pocela je pricati o svojim roditeljima i skrbnici. Govorila je o noci u kojoj smo ju oteli. Te noci sam upucao nasu najvecu prepreku u njezinom stanu. Jedino me cudilo to sto je ona bila u njezinom stanu..sto je ona radila u njezinom stanu?

"Kako se zove? Tvoja skrbnica?" pitao sam iz znatizelje podignuvsi obrve cekajuci odgovor

"Ivana. Ivana Huston."

Upucao sam Ivanu Huston. Moju najgoru neprijateljicu. Ona ima nesto sto nam je prijeko potrebno. Posjeduje lancic u kojem se nalazi memorijska kartica. Memorijska kartica koja nas, ako je se docepa druga grupa, moze sve poslati u zatvor. Dozivotno.
Mozda sam ju ubio, a memorijska  kartica se jos uvijek nalazi  kod nje. A sto je jos gore, ona je Larina skrbnica. Lara ne smije doznati da sam ju upucao. Bar ne zasad. To bi sve zakompliciralo.

"Zasto me tako gledas?" upitala je

"Nisam znao za to."

U jednu ruku mi je bilo zao, jer sam to sve i ja prolazio. Ali sam. Nisam imao nikoga tko bi me utjesio. Zato sam trebao doslovno iskljuciti svoje emocije i preci preko toga. Zaboraviti.

"Khm..nego pricaj dalje." kazem

"Sto da ti jos kazem?"

"Svoje zelje, mane.."

"Pa..oduvijek sam htjela biti profesionalna jahacica konja, ali nikad nisam imala tu priliku. Bavim se plesom. Mana mi je sto lako vjerujem ljudima i jako sam naivna."

Tu smo se pogledali u oci, jer sam znao da sam ja jedan od tih kojima je lako povjerovala. Vidio sam joj suze u ocima, ali se suzdrzala.

"Pa eto, to je to od mene."

"U redu, hvala." Formalno sam odgovorio i krenuo leci na krevet.

"A ti?"

"Sto ja?"

"Sad si ti na redu."

"Ti se salis?"

"Ne..zasto bih se salila? Zeljela bih nesto znati o tebi."

"Nema sanse. Zasto bi nesto htjela znati o meni? Ja sam onaj koji te oteo, sjecas se?"

"Upravo zato. Zelim si malo posloziti kockice u glavi zasto si se odlucio na ovakav zivot."

"Ne. Necu ti nista reci o sebi. Nitko ne zna nista o meni, pa neces ni ti."

"Hah..pa mogla sam si i misliti. Samo iskoristavas ljude. To sto sam ti rekla je moj privatni zivot, a to tebi vjerovatno nista ne znaci. Super.."

Lara's P.O.V

Okrenula sam se na drugu stranu madraca, prema zidu. Misam ga mogla vise gledati. Gadio mi se. Njegovo ponasanje mi se gadilo.

Nakon dva sata se okrenem na drugu stranu, jer nisam mogla spavati. Pogled mi se zaustavi na njemu. Djelovao je zamisljeno. Vise nego inace. Izgledao je tako privlacno. Njegova siva trenerka i crna majica su ga cinili jos vise privlacnijim.

Kad sam shvatila da je primjetio da gledam u njega, okrenem se na leđa, izdahnem i gledam u strop.

Krajickom oka shvatim kako se ustao s kreveta i polako prilazio meni. Pogledam ga i odmah se ustanem, sjednem i privucem se zidu. Sjeo je na madrac kraj mene i gledao u drugu stranu sobe. Gledala sam u njega glavom naslonjenom na koljena. Bio je zabrinut. Mogla sam ga lako procitati.

Odjednom je okrenuo glavu i uhvatio me kako ga gledam. Nisam htjela maknuti pogled, a nije ni on.

Onحيث تعيش القصص. اكتشف الآن