"Pusti ju.."
"A zasto bih to napravio? kaze dok me jos uvijek drzao rukom na vratu prozdiruci me pogledom kao da je svjestan tko je osoba u daljini
"Zato sto sam ti ja tako rekao." kaze tajanstveni lik u daljini. Priblizi se, pogleda ga prijekorno i odgurne ga.
Kad sam ga vidila suze su opet navirale. Osoba koja me spasila od manijaka koji me htio ugusit je bio tajanstveni lik iz kluba. Trebala sam i pretpostavit.
Kad je dosao ispred mene odmjerio me ozbiljnim pogledom i priblizio se.
"Pa..tebe sam vec prije vidio." priblizi mi se dovoljno da vidim da su mu oci bile crne, a kosa plava. "Nismo se imali priliku upoznati. Kako se zoves?"
"Sta te briga!" odbrusim mu iako sam znala da ce nesto lose proizaci iz ovoga nisam im smjela dati do znanja da se bojim.
"Pa, briga me jer si sad pod nasim krovom. I nadam se da si upoznata sa pravilima pridoslica." pogleda me namrsteno
"Oo upoznata je i to dobro!" odvrati lik koji me tukao u kombiju "Ali izgleda da to nju ne dotice."
"Ma ne brini se ti" odvrati mu "drzat ce se ona tih pravila. Nego, kako si ono rekla da se zoves?" priblizi mi se jos vise
"Nisam nista rekla." ponovno mu odbrusim a on mi uzme ruke pribije ih uz zid, na sto ja izdahnem jer me gurnuo sto je jace mogao. Moglo mu se vidjeti na licu da je sada stvarno ljut.
"Bolje bi ti bilo da pricas." prosapce mi u facu da mi da do znanja da se trebam bojati. Odjednom se iz daleka zacuje nekakvo vozilo, te se na to svi okrenu.
"Vratili su se s jos njih!" povice netko
Ugledala sam priliku za bijeg. Udarila sam 'tajanstvenog lika' koljenom u njegov 'ponos' na sto je pao na pod. Pocela sam trcati iako nisam znala gdje trcim. Nisam znala ni gdje se nalazim. Samo sam trcala. Cujem da su se svi poceli derat za mnom
"To cu ja sredit." raspoznam glas lika kojeg sam udarila i odjednom zacujem pucanj. Osjetila sam ogromnu bol u ramenu da sam se srusila. Pokusala sam se ustat no vec su me uhvatili i vratili uza zid.
"Slusaj me sad dobro." tajanstveni lik me gurne uza zid i ponovno mi ruke stavi pored moje glave.
Dok mi je uzimao ruke ogromna bol u mom straznjem dijelu ramena je postala jos jaca te sam zajecala od boli, a suze su same tekle niz moje obraze. "Ovo ti nije trebalo. Samo mi gomilas posao koji mi stvarno ne treba. Kao da ga vec nemam dovoljno." govorio je uzrujanim tonom
"Ici ces sada u kucu da ti maknu metak iz ramena te ces biti sa Aaronom." pogledam sa strane da vidim tko je Aaron te raspoznam da je to manijak koji me gusio
"Ici ces sa njim u sobu i tamo ces biti. Nigdje neces izlaziti niti cak pokusati pobjeci inace ces trpiti posljedice. A sljedeci put necu ciljati u rame. Nadam se da ti je dovoljno jasno.. ljepotice." na zadnje rijeci me jace stisnuo uza zid te me rame jos vise zaboli
Kada se odmaknuo samo me bacio na pod. Nisam se mogla pomaknuti od boli, ali jedino sto sam vidjela da 'tajanstveni lik' negdje odlazi kombijem. Vjerovatno da otme jos neku neduznu djevojku.
Osjetim da me netko naglo povukao za ruku te odvukao u kucu. Kuca nije bila posebno uređena. Vidjela sam samo kuhinju jer su me samo tamo i odveli. Kao sto sam si i mislila. Polunapustena.
Izvadili su metak i Aaron me odvukao u svoju sobu.
"Dobro dosla, ljepotice." sapatom mi kaze na uho "ovdje igras pod mojim pravilima."
YOU ARE READING
On
RomanceOna se zove Lara James. On je tajanstveni lik. Hoce li joj otmica biti najgore ili najbolje sto joj se moglo dogoditi? Hoce li ga uspjeti zavoljeti ili ce joj opasni lik zagorcati zivot?
