"Dobro dosla, ljepotice." sapatom mi kaze na uho "ovdje igras pod mojim pravilima."
Drzao me cvrsto za podlakticu te bacio na pod. Soba nije bila posebno uređena. Imala je jedan krevet, ormar i kupaonicu. Razgledala sam oko sebe i vidjela prozor te se zagledala u njega.
"Nemoj ni pomisljati da pobjegnes." kaze Aaron "A sad..vidjela si sobu. Steta sto si ju cijelu vec skenirala, jer neces izlaziti iz nje."
Priblizi mi se uzme me za ruke i uhvati za vrat.
"Ne boj se, imat ces gdje spavati..kod mene na krevetu. Ima dovoljno mjesta za nas dvoje." kaze mi provokativnim glasom te mi se unese u facu i pocne ljubiti moje uho. Odmaknem se, a njemu se oci skupe.
"Vatrena si ti mala, zar ne? Znas sto..pa ne moras mi odgovoriti na to pitanje sam cu se uvjeriti. Veceras." pogleda me te mi naglo pusti vrat. Razrede mi majicu te mi pocne gristi vrat. Pokusavam ga odgurnuti, ali ne ide jer mi drzi ruke.
"Ljepotice..nemoj me odgurivati. Samo ti dajem uvod u ono sto ce bit veceras."
Izađe iz sobe i zakljuca ju. Ustanem se sa poda i odem u kupaonicu. Cim sam se pogledala u ogledalo pocela sam plakati. Nisam mogla prestati jer znam sta ce mi sve ovdje radit. Silovat ce me.. Bit cu njihova roba. Najgore od svega je to sto je Ivana u bolnici i ne znam jel se probudila ili ne daj Boze umrla.
Kad sam se osvjezila izađem iz kupaonice, sjednem na pod te gledam kroz prozor.
Vec 3 sata sjedim u sobi i nista ne radim. Odjednom cujem da se netko penje uz stepenice te brzo odem u kutak sobe. Cujem da se vrata otkljucavaju i cekam da Aaron uđe.
Iznenadim se kad vidim da u sobu ulazi cura.
"Ajme nije te valjda vec silovao?! O moj Boze pa tek si dosla." kaze drzeci ruku na ustima kad je vidjela moju razderanu majicu
Cim je to rekla znala sam da me veceras ceka pakao.
"Nije jos..ali veceras ce.." kazem sa suzama koje su mi ispunjavale oci
"Pođi sa mnom. Naci cu ti novu majicu."
"Ne, ne smijem. Ubit ce me ako bilo gdje odem. Molim te, samo izađi. Samo ti pravim probleme."
"Ne mogu ti nista kad si sa mnom. Ne smiju. Nego, kako se zoves?"
"Lara."
"Pa Lara, ja sam Rebekah. Jako mi je drago."
"Rebekah..zasto sam ovdje? Zasto si ti ovdje?? Zasto uopce otimaju neduzne cure?!"
"To je mnogo pitanja na koje ti jednostavno ne smijem dati odgovor. Jedino sto cu ti reci jest da se ne nadas izaci odavde. Ja sam ovdje vec godinu i pol pa me jos nisu pustili. Iako smo vec postali prijatelji i druzimo se, nece me pustit."
"Kako mozes biti prijateljica sa njima?! Sa ljudima koji su ti oduzeli slobodu???"
"Shhhh..tise pricaj. Mogu te cuti. A sad, D mi je rekao da siđes dolje nesto pojesti jer nista nisi jela. Prvo cu ti naci novu majicu pa cemo onda dolje zajedno jesti."
"Tko je D?"
"To je onaj plavi decko sa crnim ocima. Vjerovatno si ga vec vidjela. Sve cure ovdje pate za njim."
"Ovdje ima jos cura? Pa koliko ih je?"
"Desetak manje-vise, no dosta sad. Idemo te presvuci pa idemo jesti."
Rebekah me odvela u svoju sobu koja je bila puno ljepsa od Aaronove. Bila je uređena i sa ogromnim krevetom. Nasla mi je jednu crnu majicu i obukla sam ju.
"Ovo je tvoja soba? upitam ju
"Da. Moja i Martinova."
"Martinova?"
"To je onaj lik koji te udarao u kombiju. Bar mi je tako receno da te udarao. Ispricavam se u njegovo ime. Ovdje ti sve cure imaju svog, ajmo tako rec 'cuvara'. Ja imam Martina, a ti zasad imas Aarona."
"O Boze..cekaj jesi rekla zasad? Kako to mislis zasad!??"
"Ovo je stvarno grozno sto cu ti sad reci, ali.."
YOU ARE READING
On
RomanceOna se zove Lara James. On je tajanstveni lik. Hoce li joj otmica biti najgore ili najbolje sto joj se moglo dogoditi? Hoce li ga uspjeti zavoljeti ili ce joj opasni lik zagorcati zivot?
