"Vjeruj mi pozalit ces sto si ovo napravio." odgovori mu, pogleda me i vidi da sam raskrvarena i da suze cure same od sebe niz moj obraz te stisne celjust i krene prena Aaronu.
Nasrne na Aarona, a Aaron vidjevsi to pritisne mi noz uz vrat. Nije mogao nista napraviti jer ga je David nekako uzeo za ruku i izvrnuo ju, a mene je Aaron samo nekako bacio na pod na sto sam jauknula. Sve me boljelo. Psihicki i fizicki. Pocela sam plakati. Sklupcala sam se uza zid u hodniku dok je David prijetio Aaronu. Iskljucila sam se iz stvarnog svijeta i jednostavno pocela razmisljati o tome kako bi svima bilo bolje bez mene.
Prvo, moji bioloski roditelji sad ne bi imali na savjesti dijete koje su ostavili u doslovno recenoj ludari. Drugo, Ivana sada ne bi uopce bila u komi. Trece, David ne bi imao problema sa Aaronom, a Aaron vjerovatno ne bi dobivao batine. Sve je ovo zbog mene.
Najednom vidim Aaronov noz sa strane i na um mi padne jedna ideja koja ce vjerovatno skratiti svima muke..pa cak i meni.
Odjednom me u stvarnost vrati David koji me polako podizao vidjevsi da imam posjekotine na obrazu i na kljucnoj kosti.
"Mozes se ustat?" upitao me
"Mogu" odgovorim, ali bezvoljno kao da ni truncica nade, volje, a pogotovo zivota vise ne zivi u meni.
Odveo me u sobu i dao mi da sjednem na krevet. Iz ormara koji je stajao odmah nasuprot kreveta, izvukao je kutiju sa priborom za zdravstvenu higjenu. Zatim je otisao u kupaonicu i uzeo malo gaze. Kad se vratio uzeo je nekakvu tekucinu, pretpostavljam alkohol i nanio ju na gazu.
"Morat ces malo maknuti majicu sa ramena.." rekao je "ili ju jednostavno skini, ionako je poderana. Donijet cu ti drugu majicu cim zavrsim s ovim."
Dok sam skidala majicu, pomogao mi je jer mi je krv jos uvijek curila i nisam smjela raditi nagle pokrete. Osjetila sam njegov pogled na sebi iako mi je majica trenutno bila na glavi. Kroz rupu na majici skuzila sam da me gleda sa svojim prekrasnim kestenjasto-crnim ocima. Uhmm..prekrasnim?
Cim sam skinula majicu sa glave vratio je pogled na moje oci i na moje cijelo lice koje je vec bilo izmuceno od svega. Svojom rukom mi je okrenuo glavu u stranu na sto sam osjetila trnce u svom tijelu. Pogledao je posjekotinu koju sam imala na obrazu, zadrzao pogled na rani, a onda mi je maknuo pramen kose koji je nepomicno stajao na mom licu. Tada sam osjetila jos vece trnce nego sto sam osjetila maloprije. Skuzio je da sam imala reakciju na njegov dodir, pa je samo podignuo jedan dio usana u blagi smjesak. Gledali smo se u oci dok nisam prekinula trenutak svojim uzdahom, jer me rana jos vise pocela peci.
Cim je prislonio gazu na moju posjekotinu zajecala sam od boli i peckanja koje je prolazilo mojim citavim tijelom.
"Aaaau" povikala sam jer vise nisam mogla izdrzati bol. Maknula sam njegovu ruku sa moje rane, uzela gazu i alkohol te krenula prema kupaonici "sad mogu sama."
"Cekaj..ne, ne mozes sama. Samo ces se jos vise ozljediti jer se ne smijes micati previse dok ti rane ne zarastu." govorio je to dok me u stopu pratio.
Kad sam se nekako dovukla do kupaonice, stala sam ispred ogledala i pogledala se. U ocima su mi se nakupljale suze koje nisam mogla zaustaviti. Jadna sam.
"Mogu sama. Vidis?" kazem mu dok prislanjam gazu uz obraz iz kojeg sve vise izlazi krv nego sto je maloprije. Suze su samo krenule od boli jer mi se vise stvarno nije dalo praviti hrabrom i jakom kad nisam.
"Lara prestani. Daj mi to." iz ruku mi uzme gazu koja je sada bila poprilicno puna krvlju toliko da si ju mogao iscjediti "ja cu ti pomoc. Znas i sama da to ne mozes samostalno napraviti."
Otvori novi paketic gaze koja je stajala u ormaricu, polije po njoj alkohola, priblizi mi se toliko da su nam se nosevi skoro dodirivali te prisloni ju na moj obraz.
ВЫ ЧИТАЕТЕ
On
Любовные романыOna se zove Lara James. On je tajanstveni lik. Hoce li joj otmica biti najgore ili najbolje sto joj se moglo dogoditi? Hoce li ga uspjeti zavoljeti ili ce joj opasni lik zagorcati zivot?
