~PROŠLOST~

2.2K 106 0
                                    


Napokom je iza mene još jedan tjedan. Napokon je i vikend stigao. Mogla sam napokon uživati. Odlućila sam što manje izlaziti iz stana kako ne bi srela Pabla. Sva ova situacija s njim me zbunjuje. Zaćulo se kucanje na vratima.

-Hej curka.

Bila je to Veronica.

-Pa napokon da te vidim.

Kažem joj i zagrlim je. U trenu kada je ušla i prije negoli sam ja zatvorila vrata u zgradu je ušao Pablo s namjernicama, vjerovatno za rućak. Lagano je podigao ruku i mahno mi. Što me naravno iznenadil. I ja sam pomaknula prstima u znak pozdrava a onda sam ušla u stan.

-Jao znaš kako sam divnog dečka upoznala.

Odmah mi je krenula o razgovoru o dečkima.

-Oho gdje si ga upoznala?

Upitam je.

-Ma došao je kao pratnja nekoj ženskoj što je ugovorila izložbu kod mene.

Kaže.

-I njih dvoje nisu u vezi?

Upitam je.

-Ne.

Kaže, uh već sam se prepala da je bacila oko na zauzetog dećka.

-Zapravo su u braku.

Kaže.

-Molim!?

Zaderem se.

-A Ria šta da radim? Čak mi je i broj ostavio. Jako mi se sviđa.

Rekla je cmoljeći.

-Oprosti Veronica ali nikako si ne mogu realizirati da ti se sviđa muškarac u braku.

Kažem joj.

-Pa da je u sretnom braku nebi meni ostavljao broj.

Zakljući. Iako bila je u pravu. Ali ne želim da sanja o nečemu što možda i nije moguće, ne želim da bude povrijeđena.

-Ma nemojmo više o meni što je s tobom i tvojim misterom neodoljivim?

Upita me.

-Ma ja mislim da sam se baš jako zaljubila u njega. Jednostavno imam neke pomalo jake osjećaje prema njemu i ne znam šta da radim.

Uzdahnem i sjednem pored nje na kauć.

-Kako to misliš, šta nije da imamte iste osječaje i jedno i drugo?

Kaže.

-Pa da ali nažalost, ja kad mu pokažem osjećaje on svoje drži skrivene, a tek onda kada se posvađamo.

Uzdahnem.

-A joj bas i nemamo sreče ha?

Upita me Veronica.

-Oćito.

Kažem a ona se nasmije.

-Oćemo neki film pogledati?

Upita me.

-Može, ali ja ću uskoro ići na posao zbog toga što moram pripremiti sve za veliku izložbu u nedjelju.

Kaže. Pogledale smo film a onda sam je ispratila. Nabrzinu sam izletila do sandućića da pokupim poštu. Ali sam srela Pabla kada sam se vraćala u svoj stan.

-Hej.

Rekao je.

-Hej.

Odgovorim mu.

NJEGOVA SLABOST:Ime mi je ĐAVO,a prezime mi je GRIJEH✔Tempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang