Spašena ✅

Biti ili ne biti

Ideja nam je bila grozna.

Em smo svi bili mamurni, em smo zbog nedostatka prostora spavali na podu koji je bio tvrd da tvrđi ne može biti. Mislim da sam guzicu nažuljala.

Probudile su me Ivorove noge pod nosom, cimnem glavu na drugu stranu i zabijem nos u Sanjinovo dupe. Jebote koji im je kurac da su se nakeljili na mene.

Sjednem da se saberem i protrljam oči  jer nisam sigurna da li me varaju. Dante i Erika spavaju zagrljeni. Tiha voda brege dere čini mi se.

"AJMO BUĐENJEEE!! S guštom se proderem dok se svi od reda cimaju i pokrivaju uši.

Dok sam likovala sama u sebi, moju facu pokupi leteći jastuk i zveknem glavom u pod.

"Pa jebote!!"

"Jesi dobro?" Opet mi je Ivorovo lice iznad glave. Stišćem oči kao japanac i ubijam ga pogledom.

"Jesam!" Procvilim mu u facu.

"Kaj si tražila, to si dobila!"

Digne svoje dupe i odšeta pronaći cipele u svom đumbusu.

Kako sam inače ranoranioc, probudila sam ih barem sat vremen prije polaska. Dovoljno da si skuhamo kavu koju smo pronašli u kućici. Jadna li nam majka!

"Nakon ove kave možemo kolektivno i na sranje." Mrtav hladan Sanjin mrmlja, mada ne znam da li je to išlo na moj račun ili na račun ishlapljele kave.

"Dante odvezi mi motor doma. Ja nisam u stanju gledati a kuda još i voziti. Neka Ivor vozi tvoj auto."

"Pa da ti dupe nije bilo pohlepno možda bi i bio u stanju vozit."

"Jebi se!"

"E a mene nitko ništa ne pita?" Ljutito će Ivor.

Nakon što smo izglasali tko će kamo s kime, mene je zapalo da idem na motoru s Danteom jer sam tehnički samo ja bila spremna za posao.

Prvo mi je interes porasao kad sam ugledala frajera u crnom na crnom motoru. Naravno žensko ko žensko zablejim se u lika u iščekivanju da vidim lice.

Svi snovi su mi se rasplinuli kad je skinuo kacigu. Bio je to Arsen. Mada moram priznati da je lijepo građen i da mu lijepo stoji. Šteta što je šupak. Očito moja nejebica uzima maha i slinim čak i za njim.

"Šeprtljo vidimo se, i probaj danas ništa ne sjebat na poslu."

"Zar sumnjaš u mene?" Zagrli me moj prijatelj, doda gas i ode, a ja ostanem suočena s đavolski crnim očima preko puta ulice.

Mogu li biti tako mutne i crne upće? Zapitam se.

"Jutro!" Pozdravim pokušavajući biti pristojna, za razliku od njega. Kao da ga zasmeta moj pozdrav, okrene mi leđa s podsmijehom na usnama i ode.

"Debilu!!" Viknem u sebi jer nemam baš toliko muda da mu saspem u facu.

Dostojanstveno uđem u firmu pozdravljajući one ljude koje sam upoznala do sada. I mogu reći da su me svi prihvatilu osim Arsena, kojeg do duše nisam niti vidjela od onog prvog dana jer je valjda otišao na godišnji dan kasnije.

Krenem lagano prema garderobi. Znam da nema još nikoga od cura i da imam vremena. Ljenivo se razvlačim  skidajući majicu pa hlače.

"Sandra!" Cimnem se na duboki muški glas i vidim Arsenove oči koje me gledaju poluskinutu. Hvatam odbačenu majicu i pokrivam se koliko mogu.

"Zar te nisu učili kucanju?!?" Razdražljivo viknem.

"Zar ti znaš govorit?"

"Jedi govna kretenu!"

"A ti idi oribaj svoja stopala s poda!"

Zabezeknuto gledam u njega dok procesuiram što mi je rekao.

Zalupi vratima i s druge strane čujem čvrsto hodanje koje se udaljava od vrata.

Navučem na sebe brzinom svjetlosti radno odijelo i iziđem van. Imam što i vidjeti. Blijede otiske mojih cipela koji postaju sve tamniji kako gledam prema izlazu. Slijedim trag koji me vodi do svježe obojanog poda ispred sporednih vrata na koja sam ušla.

Lupim dlanom o čelu zbog još jedne blamaže što ću preživjeti.

"Jesu to te zgodne noge?" Dobacuje jedan od radnika drugome dok stavljaju natpis "Svježe obojeno" .

Sad su se sjetili!!!

"To su te!" Komentira drugi mlađi i namiguje mi.

"Trudim se da me zapamtite!" Namignem i ja njemu te se vratim natrag i zatvaram vrata za sobom.

Okrećući se zabijam se u zid. Zid imenom Arsen.

"Ne zabavljaj se nego počisti to." Okrene mi dupe i ode, ne dajući mi priliku da se obranim. Oči mi padnu na oblo dupe na kojem te hlače stoje ko salivene. Guzonja jedan nadrndani!!

Uhvatim metlu jer nemam izbora.

"Jebote odakle ti snage toliko?"

Kaže moja nova prijateljica koja se vuče prema meni kao proljev.

"Nemam problema s alkoholom za razliku od nekih." Zabljesnem ju osmijehom i požurim počistiti svoju sramotu čim prije.

"Što je bilo on..." umuknem otvarajući vrata naše kuhinjice jer naletim na Eriku koja Arsenu nešto pokazuje na mobitelu.

"Dođi, pokazujem Arsenu fotke od jučer."

"Idem, imam posla." Arsen naglo ustaje i prolazi kao oluja mimo mene.

"Koji je njegov problem?" Gledam čas u nju čas u vrata kroz koja je izišao.

"Ne bih znala. Nikad se nije prema nikome tako ponašao od kada sam ja tu.."