Spašena ✅

Zaluđena

Od onog dana s Arsenom okrenuo mi se svijet. Okrenula sam se ja. Zamirisao mi je drugačiji način života.

Bila sam ja uvijek okružena prijateljima, ali sad sam našla nešto novo.

Prijatelji su mi postali opasni dečki, i buntovne cure, osjećam se kao da sam napokon došla kući. Osjećam se oslobođeno i prkosno. Ponašam se kao da mi život ne znači ništa. Pa zapravo niti mi ne znači kad malo razmislim. Ionako nitko ne bi žalio da me nema.

"Sandra!! Kamo opet izlaziš?" Viče moja dotjerana majka za mnom.

"Boli te briga!" Zalupim vratima za sobom i potrčim iza ugla, osvrnem se da li me tko promatra.

Zavjese na prozoru onog zabadala od susjede se zatresu.

Sjedam u crni bmw i neki nepoznati lik me vozi dalje.

"Bok! Ja sam Sandra!" pokušam se upoznati s njime, ali bezuspješno.

"Znam, upućen sam. Koliko trebaš?"

"5 grama, ali imam para samo za 4. Dat ću ti ostatak novaca sutra." Pogledam ga molećljivo.

Frajer koči i nabijam se na šajbu jer sam ne vezana. "Koji ti je kurac!!" Izderem se na njega.

"Mala očito još ne znaš kako to funkcionira. Ili daj pare ili se gubi! Ili ćeš mi dati nešto drugo u zamjenu?"

Arogantno mi se nasmije u facu dok stavlja svoju ruku na moje golo bedro.

"Možda neki drugi puta", odgovorim mu kroz osmijeh nadajući se da ću ipak dobiti taj gram više.

"Daj pare šta imaš!" Razbjesni se i doslovno mi zagura vrećicu bijelog praha u usta, uzme pare i izbaci me van iz auta.

Brzo spremam paketić u torbu i krećem prema zabačenom dijelu na rijeci gdje sam dolazila s Ivorom.

Boli me srce i duša, radim si crte da me sašiju i da ne razmišljam o ničemu. Ali razmišljam o njemu. O Arsenu. On je moj otrov. Koliko me hrani, toliko me uništava. Nismo mi ni cura i dečko, niti bilo kakav par. Ja sam mu očito povremena ševa. Prođe me nalet uzbuđenja dok razmišljam o zadnjem susretu.

"Skini se!" kaže mi. Legnem na krevet gola i već me mašta golica na pomisao što me ovaj puta čeka. "Zatvori oči" naredi mi. Pica mi se cijedi od njegova gruba glasa. Naizgled djeluje snažno i grubo, ali sve je samo to nije.

Zatvaram oči i osjećam kako mi stavlja mekani povez preko očiju.

"Vjeruj mi!"

"Uvijek!"

Okrene me na trbuh. Osjetim nešto paperjasto kako mi ide lagano od vrata prema guzi. Škaklja me i pali. Povećava moju želju za njegovim dodirom. Šutim i meškoljim se od ugode.

Pljas! Ošine me dlanom po stražnjici. Naježim se od želje koja prostruji mojim tijelom. Izaziva u meni pohotu koju ni sa kime nisam osjećala. U meni se budi neko ludo stvorenje koje je isključilo cijeli svijet oko sebe. Stvorenje koje želi samo da se ugodi tom tijelu koje se tek sada osjeća živo.

Primi me za kosu i dahće mi u uho. "Želiš li osjetiti ovaj kurac koji pulsira samo od pogleda na to tvoje tijelo?"

"Da! Da!" Gorim od iščekivanja dok osjetim njegovu batinu s kojom me lupka po polutki moje stražnjice.

"Stavi mi ga!" Skoro da ne počnem plakati od frustriranosti i želje.

"Što da ti stavim?" Zajebava me a vidim da i on hoda samim rubom izdržljivosti.

"Stavi mi svoj debeli kurac u moju željnu pičku!"

"Samo reci ljepotice!"

Nabije se u mene u trenu, a ja polijećem. Polijećem u visine. Trljam se nenormalno na njegovu kurcu dok mu jaja svakim udarcem udaraju u moj klitoris.

Tako sam blizu od svršavanja. Želim doći do tog vrhunca da oslobodim tu zatočenu zvijer.

"E nećeš ljepotice! Okreni se!" Naredi mi i sa žaljenjem osjetim kako me bez problema prebacuje s trbuha na leđa. Savija mi noge oko svoga struka.

"Želim se zakopati u tebe i nikad ne izaći. U rukama si mi kao vulkan koji će eruptirati, a ja te malena želim na samom vrhuncu!"

Jebe me neumorno dok se naslanja na mene. Njegova ramena me pritišću i sprječavaju dovoljnu količinu zraka da dopre u moj mozak. Pali me još više taj pritisak i svršavam. Mahinalno se zidovi moje vagine stišću oko njegova kurca i cijede i njega i mene.

"Ostani večeras.." kaže mi tiho dok silazi s mene. Briše spermu koja se cijedi, te me poljubi u vrh nosa.

Skupljaju mi se suze u očima. Nedam da padnu, zato se oblačim i odlazim.

"Žao mi je, ne mogu. "

Poguban je za mene i sami osjećaji koji se bude, tjeraju me dalje. Tjeraju me na bijeg.

"Zašto ne bi mogla?"

"Imam svoje razloge. "

Pokupim se u trenu i nestanem.

Dok ležim na splavu ljuljuška me voda a mozak mi se topi. Obuzima me jedinstven osjećaj spokoja i mirnoće. Znam nije dobro, ali isto ne mogu prestati. Arsen mi je pokazao pakleni raj, našao je riješenje za sve moje probleme.

"Molim te nemoj da se ovo više ponovi. Bio sam glup!" Rekao mi je nakon što mi je dao da probam drogu prvi puta.

"Neće!" obećala sam mu. Obećala i prekršila. Povukao me taj ludi osjećaj. Samo jednom je bilo dovoljno da tražim još i još i još.

Prolazi već mjesec rekla bih. Mjesec dana moga intenzivnog druženja s Arsenom i mjesec dana mog novog skrivenog života.

Ne mogu se prepustiti osjećaju koji me tjera od njega. Predivno mi je kad sam s njim, a znam da ono što je lijepo to je i prolazno.

Ovo moje srce je previše puta lijepljeno da bi mu dopustila da se slomi opet. Zato tvrdoglavo odbijam pustiti osjećaje da isplivaju na površinu.

Neka ostanu duboko zatočeni tamo gdje i pripadaju...nigdje.