Spašena ✅

Daj mi snage

Vratim se u sobu pokušavajući održati hladnu glavu. Ali prizor koji mi se ukaže pred očima, potjera svu hladnoću a utjera toplinu. Nemam izbora nego povući crtu dvije da mi kaos u glavi zamijeni praznina.

"Što radiš?" Sandra me pita dok iz ladice izvlačim paketić.

Okrenem se i gledam ju par trenutaka ne znajući što joj reći.

"Dođi sa mnom...ako želiš.." okrenem se leđima i krenem na terasu. U sebi molim Boga da me ne slijedi.

Kao što mi nikada Bog nije uslišao molitve tako nije ni ovaj puta.

Nježni koraci mi se približavaju s leđa.

"Sjedni." Kažem joj jer vidim da je dezorjentirana.

"Hvala ti."

"Dođi malo bliže" pozovem je kako bi je obmotao u svoju majcu jer je potpuno gola.

"Nije mi hladno."

"Bit će ti,vjeruj mi."

"Nisam vjerovala kad su mi drugi pričali za tebe..."

"Što nisi vjerovala? Da se drogiram?"

"Ružno zvuči kad tako kažeš."

"Nije svaka istina lijepa." Zagledam joj se u oči koje su odraz nevinosti. Nekada su i moje oči takve bile.

" Zašto to radiš?"

"Zato što ne mogu prestati. Jednom sam ušao u taj krug pakla i sad ne mogu izaći. Vrtim se u tome paklu dok sve u meni izgara. Tonem u svakom pogledu.

Ja te mogu samo ugasiti zvijezdo."

Pogledam je u oči s tugom koja me razdire. Ne mogu protiv sebe znam, a silina koja me privlači prema njoj stvara mi još veći poriv da je zaštitim.

Zaštitim od sebe.

Povučem crtu i zagledam se u nebo dok nas tišina obavija.

Njeno mlado nježno tijelo stisne se kraj mene.

"Zagrli me!" Kaže mi nježno, a ja je grlim kao da je zadnja slamka spasa koja će me izvući iz podivljale bujice života.

...

"Ej Arsen! Ej jebote!!" osjetim žarenje na licu i otvorim oči.

"Šta si napravio debilu! Dolazi ti šef za pola sata. Ili se dobij ili torpediraj doma. Znam da ti ne treba otkaz."

Pogledam u Andreja sav unezvjeren dok sjedim u garderobi i ne mogu se pomaknuti.

"Vozi me kući. Reci da mi nije dobro da me voziš na hitnu."

"Trebo bi te na psihijatriju odvest a ne na hitnu, narkomančino jedna bolesna!"

"Jebi se!"

" Jebi se ti bez mene!"

Okrene mi leđa i ode. Vrijeme tako sporo prolazi, ne mogu pomaknut ni ruke ni noge. Osjetim dašak hladnog zraka koji dopire kroz otvorena vrata.

"Arsene..zašto si to radiš?" Kaže moja zvijezda dok gleda u mene raširenih očiju.

"Da znam, rekao bih ti. Slab sam...slab.." papak sam na kvadrat i moram ju maknuti od sebe što prije.

"Hajde mala piči van, vodim ovog debila na hitnu."

Namigne ni Andrej i pomolim se u sebi jer me nije iznevjerio. Koliko god da jaši po meni tolko sam mu drag.

"Dugo ti je trebalo!"

"Šuti seronjo i teraj se u auto dok se ne predomislim."

"Pomozi prijatelju u nevolji."

"Pomažem ja tebi dovoljno, ajde primi se i nosimo to tvoje dupe u auto. Ovo ti je zadnji puta da te pokrivam. Sljedeći puta će me živo bolit uho jesi dobio pedalu ili nisi."

Šutim jer je u pravu. Vozimo se u tišini dok ja drijemam u međuvremenu. Naglo kočenje mi zabije glavu u onu tvrdu plastiku.

"Dobro koji ti je kurac! Dobro da nisam zračni jastuk aktivirao."

Budala se nakezi : "Drugi puta se veži prijatelju!"

"Jedi govna. Ajde izvuci me odavde."

Odmahuje glavom ali ipak kreće.

"Slušaj što ću ti sada reć. Primjetio sam da satelitiraš oko Sandre. Nemoj se zajebavat. Ili se saberi ili odjebi. Ne uništavaj curu. Nemoj bit lud i mislit da će ti ona krpat dugove i tolerirat ta tvoja sranja."

"Nisam slijep i glup jebote! Jasno mi je sve! Ne treba mi još neko sa strane govorit što i kako da radim!"

"Nisam ti ja neko sa strane. Ja sam ti jedini ko će ti reć šta te ide. Ali pitanje je do kada."

Zalupi vratima i ode iz stana.

"K vragu!!!!" Srušim neku zdjelicu s komode od ljutnje i oteturam u krevet.

Budi me kucanje po vratima. Ne mogu se sabrat tako brzo.

"Samo malo!"

Viknem dok se vučem iz kreveta. Osjećam se kao govno koje su dva puta posrali.

"Ej..došla sam te obić da vidim kako si." Kaže mi moja zvijezda koju nisam ni najmanje očekivao otvarajuć vrata.

"A eto..kao što vidiš." Odvučem dupe natrag u krevet dok ona hoda za mnom.

"Jel ti treba šta? Idem do trgovine."

"Treba, soka mi molim te donesi ako ti nije teško." Suhim ustima mrmljam dok zamišljam kako otpijam veliki gutljaj.

"Vraćam se odmah!" Okrene mi leđa i odmaršira.

Što je to u toj maloj da me tako privlači?

Desetak minuta kasnije opet začujem kucanje pa ulazak.

"Stigla! Hvataj!" Scimam se od straha da će mi flaša soka završit u glavi jer su mi refleksi prespori da bih ju uhvatio.

"Daj pa šalim se ne bih bacila."

" S tobom mogu svašta očekivati!"

"Nemaš pojma!" Namigne mi i ostavi me bez teksta.