Spašena ✅

Novo staro

"Popi kavu i molim te napravi provjeru zadužnice za jučerašnji dan umjesto mene, ja nisam u stanju." Kaže mi Erika držeći glavu podbočenu svojim blijedim rukama. Cijelo tijelo joj vrišti - mamurna sam.

"Nisam ni ja, ali kaj ću s tobom. Dužna si mi!" S osmijehom joj dobacim sva sretna i prpošna. Mislim da je njoj definitivno pijanstvo palo teže nego meni.

"Nisam ni mislila da ćeš mi progledat kroz prste." Mrzovoljno otpuhne.

"Reći ću Dante-u da te oraspoloži kasnije!" Odem sa smiješkom i ostavim ju otvorenih usta. Možda izgledam tupavo ali nisam glupa.

Napravila sam svoj posao, napravila sam njen posao i crknuta sam. Sjela sam na tren da predahnem. Naslanjam leđa na hladan zid koji mi tako godi.Hladi moje umorne mišiće na ovaj vrući dan. Čujem korake i ne ustajem taman da je predsjednik.

"Mogla bi danas nešto i raditi. Dovuci se u skladište i počni slagati sav posao od ove godine po registratorima i popuni police. Imaš vremena do kraja smjene." Arsen...opet...

"Pa dobro koji je tvoj problem?" Ustanem se i viknem mu u facu.

"Ti si moj problem!" Izdere se natrag i pljesne rukama u zid. Ostajem zarobljena između njegovih ruku dok nas dijele samo centimetri.

Crne oči me probijaju. Taj pogled je stisnuo sve u meni. Vrijeme kao da je stalo. Srce mi bubnja. Dah mi je plitak. Noge mi drhte. U meni se kovitla bura osjećaja koju ne smijem pustiti van. Pomeo me je izgovorenim i jedan kutak mene se ponadao kako te četri riječe znače više nego što zvuče. Dok prebirem po ovom trenutku i praznoj glavi ...on...on se okrene i ode.

Ovo je naša prva konverzacija bila. Ne znam šta da mislim. Jesam luda ili nisam normalna. Živcira me i provocira. Odljepit ću do kraja ako se ovo nastavi. Ne znam kako se ponašati i što raditi. Uvijek ispadam neozbiljna i blentava u njegovoj blizini. On je taj koji me čini takvom!!

Zaputim se u skladište bijesna sama na sebe i na cijeli svijet. Svijet u kojem se pojavio taj nadri pizdun i tjera me da balansiram između agresije u kojj bi mu otkinula glavu i zaluđenosti u kojoj bi mu strgala košulju i bacila se na njega.

Zastanem kad ga ugledam. Iznenadila sam se opako. Očito će i sam zasukati rukave.

"Ne treba mi tvoja pomoć!" Naprasito mu dam do znanja.

" Ne pomažem tebi nego sebi."

Osjetim onaj nož kojim me je piknuo od kada sam ga prvi puta srela i sada mi ga svaki puta samo polako zavrće.

Šutke mu se pridružim i radimo posao ostatak dana. Tu i tamo mu dobacim pitanje poput:

"Jesu kod tebe primke od kolovoza ? "

Na što mi on lijepo odgovori. Osijećam se zadovoljno dok sam pored njega, bez obzira što to traje samo dok ne progovori.

"Ostalo mi je još dva registratora koja moram ubacit skroz gore. Hoćeš mi pridržati stepenice?" Pitam ga vukući ih prema polici.

"Penji se!"

...

Cijelo vrijeme se kontroliram i pokušavam ju ne gledati. Ne udisati njen slatkasti miris koji me opija.

Teško se koncentriram na posao dok mi je tako blizu. Jebem ti Toni sve redom, od svih mi nju staviš! Mislim si u glavi dok obuzdavam navalu adrenalina koja mi pumpa kurac.

"Nemoj pasti! Jer te ne planiram tuda hvatati"

"Nisam baš tako...aaaaa!!" prolomi se njen vrisak i nisam ni trepnuo već se dvije kutije papira prosulo po meni i njoj.

"Stvarno mala?"

"Jebi ga." Pogleda me suosjećajno i počne se ludo smijati dok se spušta dolje stepenicama. Taj smijeh zarazi i mene i smijem se i ja s njom.

"A ništa, treba čuvati posao jel?"

"Ne gine nam još barem sutra do podne. Naravno ako mogu računati i na tvoje ruke?" Pita me i kako da joj kažem ne? Kako da joj kažem da mi to uopće ne treba i da sam to izmislio samo kako bi bio kraj nje.

"Nemogu odavde dok sve ne sredimo. Tako da mi nema druge. Idemo doma, gotovo je za danas."

"Oprosti.." kaže a ne zna da bih njoj sve oprostio.

Prešutim i pokupim se iz skladišta. Odem što dalje od nje, od njena mirisa, od njene aure...od svega.

Ugledam onaj isti motor od jutra s druge strane ulice i ne mogu da se ne zapitam. Da li joj je to dečko.

Vadim mobitel " Tu sam za 15 min, spremi mi za pola." Zovem svog dobavljača koji zna šta treba. Idem po još jednu dozu a sam sebi sam rekao da ću prestati. Jače je od mene.

.....

"Hej Sanjine!"

"Hej ptičice! Idemo do splava?"

"Kako da te odbijem!" Nasmiješim mu se i sjednem na motor."

Relativno brzo se dovezemo do rijeke na splav. To je mirno i zabačeno mjesto na koje rijetko tko kada dolazi. Pijev ptica i žubor vode, ovo malo mjesto pretvara u oazu mira usred užurbanog života. Splav smo sami izgradili i super nam je za vrijeme ljetnih mjeseci doći ovdje i malo se zabaviti što dalje od drugih ljudi.

" Imaš za smotat?" Pitam ga

" A znaš da imam uvijek. Ne planiraš reć ostatku ekipe da pušiš sa mnom?"

"Pa realno nije njihova stvar. Ako me pitaju ne ću negirat."

"Kako hoćeš. Kako ti je na poslu?"

"Pitaj sve samo ne to. Ima jedan lik.."

"Znači tu smo! Fala kurcu da i za tebe napokon ima jedan lik haha. Imaš upaljač? "

Dajem mu upaljač i nastavljam priču.

"Pa nije da mi se sviđa. Nego me živcira. Osjećam se čudno pored njega. Mislim da mu idem na živce a ne razumijem zašto."

"Ptičice moja, di ima dima ima i vatre!" Uvuče duboko, zadrži kratko dah i ispuhne oblak dima.

"Daj ne jebi nego proslijedi to ovamo."

"Kažem ti ja, vjerovala ti meni ili ne.

Šutimo oboje zanešeni u svoje misli. Legnem na splav i gledam nebo.

"Kako si ti?"

"Nikad bolje! Upozno sam nedavno jednu curu. Družimo se već neko vrijeme. Sutra idem do nje."

"Ajme a ti pizdo jedna šutiš cijelo vrijeme!!! Zašto mi to nisi rekao??"

"Još je sve pipkavo. Nisam htio ureć."

"Beno jedna! Ajd idemo crknuta sam!" Ustajem sa splava i zavrti mi se u glavi i u sekundi grabim Sanjina za majicu da ne padnem u vodu.

Padamo oboje.

"Luđakinjo jedna slekava!!"

"Ahahahaha grg kha kha"

"Daj prestani se cerit još ćeš se udavit s vodom. Jadan li ti dečko!"

"Nemam ga! Hahaha"

"Zapitaj se zašto! Bit ćemo super prizor sada. Dva mokra miša na motoru. Glancat ćeš ga doma dok ga ne osušiš!"

"Bude ti Danica doma glancala. Još će ti ga pogurnut u vodu! Hoću na sladoled!"

" Zaboravi! S tobom niti u planine!"

"Ne seri, znam da me voliš!

"Uvijek!"