'Gdje sam' je prvo pitanje koje sam sama sebi postavila čim sam se probudila. Glava me užasno boli i nemam pojma gdje se nalazim. Tako je mračno..Čujem samo cvrčke koji cvrče svugdje oko mene. Užasno je jezivo. Protrljala sam oči i razaznala sam da se nalazim u nekoj šumi. Noge su mi pokrivene dekom a vani je užasno hladno.
" Hej.. budna si " Začujem dobro poznati hrapavi glas koji mi se približava. Nisam sigurna gdje se nalazi. Podignula sam se s poda s dekom preko svojih ramena. Osjetila sam dodir ispod deke koji je prouzrokovao trnce u mom tijelu. Harryjeva ruka je putovala sve do mojih ramena kada je sklonio deku s mene. Nalazio se meni iza leđa. Nježno mi je pomaknuo kosu sastrane kada sam ja progutala knedlu. Počeo je nježno rukama prelaziti preko mojih ruku, a onda je počeo ostavljati nježne poljupce po mom vratu. Zatvorila sam oči i prepustila se osjećaju. Bilo je tako ugodno, načinilo me da sve zaboravim. Okrenula sam se sasvim prema njemu par trenutaka gledajući u njegove zelene oči koje su me na trenutak očarale i odvele dalje od ovog okrutnog svijeta. Prislonila sam svoje usne na njegove dok je on svojim nježnim rukama radio kružne pokrete po mojim hladnim obrazima. Poljubac je nježno prekinut uz smješak s moje i s njegove strane. Nježno me pomilovao po obrazu a onda smo sjeli uz vatru koju je Harry usput zapalio.
" Što se dogodilo uopće sa mnom i sa cijelim onim planom? " Upitala sam vadeći sendvič iz kese.
" Pa, prošli smo kroz rampu, što je najbitnije, ali ti si udarila glavom o vrata ili ne znam gdje već, i pala si u nesvijest dok sam ja ko luđak vozio misleći da me oni kreteni prate " Oh, to objašnjava moju strašnu glavobolju. Kimnula sam glavom s malim osmijehom na licu. Harry je drag. Jako drag. Ali, ne smijem zaboraviti što mi je Vicky govorila. Glupi čuvar - na krivo mjesto, u krivo vrijeme.
" Nisam zapalila dva dana, daj mi cigaretu " Progunđala sam. Bila sam pušač. Nisam mogla bez cigareta jedan dan a kamoli više. Harry mi je dodao kutiju cigareta Marlboro, a ja sam izvadila jednu cigaretu i zapalila ju Harryjevim upaljačem. Dim je ušao u moje grlo, 2 prokleta dana bez cigareta su me činila živčanim. Ovo me opuštalo, ali bolji su Harryjevi dodiri. Megan pobogu saberi se! Govorila sam sama sebi. Ne znam što mi se događa u posljednje vrijeme.
FLASHBACK (Megan's P.O.V)
Večeras je jako posebna večer i jako joj se veselim. Gledam svoje usko tijelo u ogledalu. Moje plave oči svjetlucaju dok se gledam u bijeloj haljini do par milimetara poviše koljena. Moja plava kosa pada mi do ispod grudi, a starke sam večeras oprala. Nanijela sam još jedan sloj maskare i bež sjenila i rozog ruža te sam uzela svoju torbicu i izašla iz svoje uredne sobe. Sarah je radila na kompjuteru.
" Kako izgledam? " Upitala sam svoju sestru Sarah koja je zamahnula svojom plavom kosom i pogledala me svojim bistrim zelenim očima punim sreće.
" Izgledaš predivno! " Uskliknula je skidajući naočale za vid koje je ponekad nosila. Stala je ispred mene i još par puta me odmjerila od glave do pete. Ja sam samo stajala s vedrim osmijehom čekajući njezin sljedeći komentar.
" Provedi se lijepo, jer to zaslužuješ.." Sarah mi je rekla a onda je ostavila jedan nježni poljupac na obrazu. Pozdravila sam se s njom te sam izašla do roditelja javiti im se.
" Mama, tata, idem na večeru s Calvinom, večeras nam je godina dana! " Rekla sam stajajući na vratima dnevnog boravka. Mama je nezainteresirano podigla svoj mrki pogled s novina i namrštila se a zatim nastavila čitati, a tata nije ni podigao pogled već je samo gledao nogometnu utakmicu i promrmljao 'lijepo se provedi'. Prevrnula sam očima izlazeći na ugodni proljetni zrak koji mi je raspuhao kosu na sve strane, a taman sam se počešljala.
Ispred kuće me čekao Calvinov auto. Nasmiješila sam se kad sam vidjela dobro poznatu kosu koja je provirila iz auta. Ušla sam u auto u kojem je predvladavao njegov parfem. Okrenula sam se prema Calvinu koji je bio nasmiješen od uha do uha. Nasmiješila sam mu se pružajući mu jedan dugi, romantični poljubac.
YOU ARE READING
Destroyed - / / ZAVRŠENO / / -
FanfictionKnowing your own darkness is the best method for dealing with the darknesses of other people. -Carl Jung