Između dva svijeta

1. Igor

Godinu dana kasnije...

Po nekad treba proći mnogo vremena da bi se život doveo u red, a po nekad samo treba uraditi prave stvari. Ja mislim da sam uradio najbolje za sebe i Sonju i da sad mogu da odahnem.
Napokon gotovo. Trebala je cijela godina i malo jače da riješim potpuno starateljstvo nad mojom kćerkom. Uspjeo sam Sandru da skinem s grbače i da svu onu ljubav kanališem u mržnju. Nije da sam htjeo to jednostavno se desilo. Nisam znao da bi je mogao prezirati čak i više nego sam je voleo. Kap je prelila čašu onog momenta kad je na sudu tražila starateljstvo i alimentaciju, s tim da mogu Sonju viđati kad želim. Cijelu godinu nije došla da je vidi, a Sonja je bila sva depresivna zbog toga. Dijete me stalno zapitkuje, vjerovatno kao što bi i svako drugo na njenom mjestu, ali šta joj reći? Kako joj ke majka proračunata gadura i kako je dušu đavolu dala. Kolilo god je mrzeo nikad Sonji ne bi rekao riječ protiv nje. Ne zato što moja bivša to zaslužuje, već što mojoj curici u onom čistom srcu i nevinoj duši ne treba sjeme mržnje protkano njenim imenom.

Cijela zadnja godina bila je teška, ne samo Sonji već i meni. Oboje smo vodili svoje bitke, ona se borila s navikama, a ja sam se borio za nju. Trudio sam se da što više vremena provedemo zajedno pa sam, kad god sam bio u mogućnosti radio od kuće. Sreća pa mu je posao mogao to pretrpjeti.
Sandra je na sudu dobila dio moje imovine koji joj zakonom pripada, nisam mogao da spriječim to. Grabežljivici poput nje treba uzeti sve i ostaviti je bez svega, ali neko joj je angažovao jakog advokata. Mogla je da dobije i Sonju, ali se nedovoljno borila. Nikad mi nije palo na pamet da u toj ženi ne kuca srce nego kamen i ne mogu da shvatim kako može okrenuti leđa djetetu. Bar da je zove redovno ili da dođe jednom mjesečno da je vidi.
Sonja je prvih nekoliko mjeseci plakala svaki put kad bi me pitala za nju. Pokušao sam da je dobijem, htjeo sam da izgladimo stvari zbog nje jer je bilo mučno gledati dijete kako se toliko muči i pati za nekim ko toga nije vrijedan. Ali ona joj je majka, Sonja će tek kad odraste shvatiti da Sandra nije zaslužila ni jednu njenu suzu. Nije zaslužila ništa.

A ja sam naučio kako biti i ptac i majka u isto vrijeme. Posao roditeljstva nije lagan, nije bilo jednostavni ni dok je Sandra bila tu. Sonja je postala povučenija, tiša i nekako daleka. Vaspitačice u vrtiću su mi predlagale da se obratim nekom stručnom za pomoć jer je polako tonula u depresiju. Tako sam i uradio to. Posavjetovao sam se sa psihologom koji je imao nekoliko zanimljivih predloga i razgovor sa Sonjom. Rekao mi je da su pričali o Sandri i da Sonji treba nešto što bi joj odvratilo misli s vremena na vrijeme i da treba društvo. Na njegov nagovor sam nabavio štene. Od tog momenta se sve promjenilo. Reks i Sonja su najbolji prijatelji, toliko dobri da nerijetko sve iz njenog tanjira završi u Reksovim ustima i to sve uz izgovor : " On mora mnogo jesti jer raste". To je ono što sam ja njoj govorio.

Vozim prema svojoj kući i smješkam se cijelim putem. Obećao sam sebi da ću posle suđenja i završetka svega uzeti odmor koji nisam imao dvije godine i sa Sonjom provesti mjesec dana prije početka škole. Možda bi mogli otići na more, negdje gdje ćemo se oboje dobro provesti. Sonja je već nedelju dana s mojom mamom koja uživa u njoj. Sandra nije dozvoljavala da kod nje boravi duže od dan, dva najviše. Moja sestra je Sonju viđala od praznika do praznika ili kad bi ja bio tu, Sandra i ona se nisu slagale. Sad kad pogledam stvari u nazad, ja poslednjih šest godima, koliko sam bio u braku nisam uopšte živjeo niti uživao. Sve se vrtjelo oko Sandre, posla, obaveza i Sonje. Moja kćerka je bila izgleda jedina svijetla tačka, a brak je održavala jednostrana ljubav. Brak nije kad jedno voli. To je balans ljubavi oba partnera, razumijevanje, poštovanje i povjerenje d obadvije strane. Ne može jedno voljeti za oboje i grafiti kule koje ono drugo ruši i ne cijeni trud. Šta sam vidjeo u Sandri, sad se i sam pitam. Imao sam dvadeset pet kad sam je upoznao, tek par mjeseci kasnije smo počeli da se viđamo i nekako se sve brzo razvijalo da sam odjednom bio lud za njom. Izgleda da joj je talenat za glumu u prirodi i da je za ovih šest godina trebala da dobije Oskara. Bio sam slijep pored očiju.