Između dva svijeta

14. Martina

"Trudna sam" tek sad postajem nekako sama svjesna svojih riječi i situacije u kojoj se nalazim.
Četiri dana grizem samu sebe i izbjegavam se suočiti sa Igorom. Svjesna sam da po nekad pilule znaju zakazati, ali nisam imala ni najmanju želju ovog muškarca zarobiti na taj način. Nisam to uradila namjerno niti sam planirala trudnoću. Izostanak ciklusa sam prvo pripisala stresu koji sam imala prošli mjesec, a potom su uslijedile mučnine. Na poslu mi je neprestano bila muka pri samom pogledu na šlag, a kafu sam prestala piti. Sad ne znam na čemu sam ni šta da radim, jer osim nekoliko putanja od nekad ranije, nikad nismo razgovarali o našoj djeci niti o zajedničkoj budućnosti. Govorio je da bi voleo kad bi došla kod njega živjeti i o tome jesam nekoliko puta ozbiljnije razmišljala jer je insistirao na tome, a ni meni se nije svidjelo da se viđamo jednom ili dva puta nedeljno. Najgore je kad zbog posla ode malo dalje pa ne dolazi po dva tri dana, a u ovaj mjesec i po već je dva puta morao ići.

„Martina, da li si ozbiljna“ udahnem duboko spremna na neku ružnu riječ, a onda se sjetim da je to on i da neće doći čak ni do svađe, ako mu se vijest ne bude dopala. Sad kad ga gledam, tačno je u šoku. I ja sam bila isto, ali ako on ne bude želeo sve ovo jednako kao i ja, spremna sam bebu podići sama. Neću da me ženi zato što to mora nego hoću da ro stvarno želi.

„Igore, znam da je iznenada i da su šokiran, ali ne zezam se. Trudna sam osam nedelja. Neću da ti krijem ništa, a ovo je važno. Bar meni. Ako ne želiš ovo...“ znam da sam pričala više nego inače, ali odjednom sam se našla pod njim, a njegove usne su mrvile moje. Bez ikakvih riječi i objašnjenja samo me poljubio. Da li to znači da i on želi isto što i ja?

„Tako sam srećan. Ne da želim to dijete. Želim i tebe isto zajedno s njim. Dugo sam tražio način da te zadržim uz sebe. Nemaš pojma šta mi je sve prolazilo kroz glavu. A sad mi dolaziš i kažeš da si trudna, opet imaš neke svoje zaključke prije razgovora sa mnom. Da nisam ovoliko jebeno srećan bio bi bijesan. Znaš li šta si mi upravo uradila“ ne znam šta da mu kažem na sve ovo. Nisam baš očekivala ovoliko oduševljenje i radost u njegovim očima, čak ni tračka sumnje nema. Da me ne drži ovako u svojim rukama i da ne osjećam toplotu njegovog tijela pomislila bi da je on utvara. Nikako ne mogu vjerovati da postoje muškarci kao on, ne zbog ljepote, već zbog onog što nose u sebi. On ima snagu koja ne uništava nego štiti, srce veliko za dvoje ljudi i dušu satkanu od zlata. A ja sad nosim nešto naše i nešto stvoreno iz čiste ljubavi.

„Zato nisam došla u srijedu. Plašila sam se da ćeš reagovati drugačije i možda posumnjati u mene i moje namjere. Volim te Igore i ne želim da te zarobim uz sebe samo zato što osjećaš obavezu“ on se nasmija i obrisa mi vlažne obraze. Nisam uopšte imala pojma da plačem.

„Ako je ovo obaveza, onda se radujem njoj i molim te obaveži me još nekoliko puta na isti način. Volim i ja tebe više nego što možeš i da zamisliš, a sad ti se divim zbog toga što si odlučila da mi daruješ maleno biće koje ću voljeti bezgranično mnogo. Sad moraš da jedeš i moraš da paziš na sebe. Večeras ostaješ ovdje, a sutra ćemo vidjeti kako da te što prije preselim. Riješiti ćemo i tvoj posao, samo nemoj da se izlažeš stresu bez potrebe“ e sad mu trebam reći da sam već odradila otkazni rok i da sam bez posla jer sam razmišljala da se preselim ovdje.

„Da li si siguran da želiš uz sebe trudnu ženu, koja je trenutno bez posla jer je razmišljala da se preseli svom muškarcu u dom“ pokušam da se našalim s njim ali on se ne smješka nego me gleda potpuno ozbiljan, ali oči su mu malo zacaklile.

„Ja sam siguran samo u svoju ljubav prema tebi, Sonji i tom malenom koje raste u tebi. Siguran sam da bi bio spreman ubiti za vas a da o tome i ne razmislim dva puta, isto tako sam siguran da ću šta god nam budućnost donese dati sve od sebe da budete bezbijedni i voljeni. Da li ti možeš sve to da prihvatiš i ostaneš? Ali i sama znaš da uz mene dobijaš i Sonju, a oboma mnogo značiš“ kaže mi i ne mogu zaustaviti suze. Vjerovatno au neke i od podivljalih hormona u meni, ali ostale su sve od sreće.