Peckanje na usnama me drži od sinoć i stisak u grudima je neobjašnjiv. Imam osjećaj kao da me nešto pogodilo, ali nije metak pa ne boli nego stvara pritisak dovoljan da se uznemirim i srce mi zabubnja jače. Nikad se nisam osjećao ovako i ne znam kako da se nosim s tim. Žene su uvijek bile nešto u čemu sam neizmjerno uživao, nikad se nisam vezao ni za jednu, a i ne planiram to. Samo je problem što je stela drugačija, iz nje radi inat, njena prkosna strana, a ja sam uvijek navikao dobiti sve što hoću bez velikog truda. Jebemu, poslao sam joj cvijeće, pa ni hvala nije rekla.
Jedva dišem i pluća mi gore. Tijelo mi je napeto i ova traka za trčanje da može pričati zahtjevala bi milost. Od sinoć sam kao na iglama i ne mogu svoje primitivne nagone staviti pod kontrolu. Jebem ti! Ta žena je za mene iz nekog razloga hodajuća nevolja bila mi blizu ili ne, a ja sam sklon problemima. Skon sam svemu što ne treba, a ona mami da zgriješim. Nisam smjeo da je ljubim onako, zapravo nikako, ali nisam mogao da odolim. Svaki mišić mi se skupi kad se sjetim njenih usana na svojima i njenog stava prema meni. Toplo- hladan i nenormalno napaljujuć. Tijelo mi se zapalilo a ja kao kaka dječačić samo što nisam iskočio iz sopstvene kože zbog nje. Ne znam da li je ona jedna od onih koje samo žele da se zezaju sa mnom ili je osvježenje u kome ću neizmjerno uživati. Šta god bila, privlači me kao magnet metal i iz neobješnjivog razloga je želim ispod sebe, na sebi, ispred sebe... Kako god je mogu dobiti. Na trenutak mi se učinilo da je poznajem od ranije, ali da sam je imao vjerujem da je ne bi zaboravio.
Zaustavim traku i obrišem znoj s lica i sa vrata. mokar sam, a danas sam rano ustao ako se uzme vrijeme kad sam sinoć stigao. Nisam spavao nekoliko sati a večeras imam dobrotvorno veče ili šta već. Odlučio sam ispisati ček i poslati da po nekom jer nikad nisam voleo taj glamur, ukočene žene u haljinama, muškarce u odijelima i toliko razmetanje. Da imam novac, dajem ga kome god treba i kad god treba. Način na koji sam do njega došao i nije baš čist, ali bar ga ulažem kako valja. Između ostalog, Viktor bi trebao stići za sat vremena sa informacijama o robi i treba da mi donese još nekoliko dokumenata iz firme na potpis. Viktor je moj brat, iako ne biološli, porodica smo. Nismo pretjerano bliski, ali viđamo se često i kod kuće i na poslu. Mama i tata su već druga priča, čini mi se za obojicu.
Telefon iz susjedne sobe zvoni svaki čas i nemam baš nikakvu namjeru da se javim. Vikend je, odmaram, ne kao obično, ali opet odmaram. Istuširao sam se i pripremio sebi doručak. Kafa mi prija više nego išta i spreman sam na drugu šoljicu kad mi je brat najavio dolazak. Nije mu dugo trebalo da stigne liftom i nasmješi mi se noseći fasciklu u ruci. Ne znam šta je tako prokleto zabavno jer crvena fascikla znači da nešto nije dobro.
"Dobro jutro braco. Bar si doručkovao" ako misli da će mi biti lakše loše vijesti primiti punog stomaka, zeznuo se. Projekat za koji sam se krvnički borio je trebao biti moj. Koliko ljudi na svijetu može da ponudi milijardu dolara za otkup?
"Viktore, nije moguće da samo izgubili Japance? Kako" uzmem onu fasciklu i otvorim je. Prokletstvo! Advokati su napisali esej, ali tražim bitne stavke one koje su podvučene i vidim da su imali još jednu ponudu koju niko nije spominjao kad smo se sastajali. Ko je uspjeo da me nadmudri i pređe ovako? Nikada nisam previše pažnje obaćao na male ponude jer mi nisu bile kritične, a ovo sad će me koštati i to puno.
"Ry, nemam pojma ko je. Tek danas potpisuju ugovor i čekam da me neko od naših nazove kad slete ovdje. Pratićemo ih, nadam se da ćemo imati uspjeha u istrazi" htjeo sam da uzmem tu kompaniju zato što bi mi to bio lakši način prevoza oružija i droge do tamo. Imao bi jednostavno izgovor za putovanja i sastanke u toj državi a da mi federalci ne dišu za vatom.
"Čim slete obavjesti me. Moram znati ko je. Nije me briga budem li ga morao smaknuti da bi došao do onog što želim" on je kimnuo glavom i zatvorio fasciklu. Vidim da želi da me pita nešto. Gleda svuda oko mene, samo ne i meni u oči.
