Nisam uradio apsolutno ništa posla od jutros. Mozak mi je rasut na sve strane u već dvadeset minuta slušam brata kako treba da ostavim Stelu izansebe i maknem se od kučke.
Rekao sam mu da mi se dopada, ali sam prešutio onaj dio o uhođenju i seksu. Brat mi je, ali to i ne treba znati.
I sad mi je dignut kad se samo sjetim poljubca od sinoć, a imam još sar vremena do sastanka s njom koji mi baš i nije trebao. Hoću da je vidim.
"Viktore, moram ići. Ako nemaš više šta da mi kažeš... Vidjet ćemo se sutra na poslu ili kod naših za vikend. Neću da kasnim na sastanak" potom se sjetim i njenog sastanka od sinoć.
Trebam izvještaj prije nego li odem jer moram znati da li je stvarno otišla s njim ili mi je samo izvlačila živce. Želim te njene usne na svojima opet i stalno, neprekidno i bez ograničenja. Zanima me kako bi bilo da me ina sama poljubi, znate onako filmski, nestvarno? Ovako doživim eksploziju svaki put, mislim da bi tad izgubio dodir sa stvarnošću. I sad se pitam šta to ona ima u sebi a da ostale nemaju?
Sviđa mi se što zna da mi kaže ne, što bježi i ne podluježe mom egu, što ima oštar jezik i što imam potrebu da je kresnem svaki put kad je vidim. Postajem ovisan.
Smješkam se jednom od svojih momaka nakon što mi je podnijeo izvještaj o Stelinom sinoćnjem kretanju. Znao sam da nema šanse da ide na sastanak. Previše je svjesna sebe da bi gubila vrijeme izlaske i tipove koji nisu vrijedni njenog vremena. Boris je dobar momak, duša od čovjeka, a ona treba izazov. Ja trebam izazov takođe. Zahvalim mu se i dam instrukcije za dalje. Nije mi baš drago da me neki od momaka gledaju kako trčkaram lako džukac za ženom, ali ovo je jače od mene.
Bio sam jednom samo u sjedištu njene firme prije nekoliko godina, a ona nije bila u upravi. Juče kad sam došao bio sam prividno smiren i opet sam napravio scenu, ali nisam htjeo. Zanima me kako izgleda okruženje u kojem radi u kako se nosi sa svim.
Ja sam stvarno napaćen. Mogao sam lijepo da uživam negdje s nekom fufom umjesto što me ona tamo tamnokosa skida očima dok čekam da Stela završi sastanak. Tu curu nisam vidjeo u cijeloj onoj zbrci juče ali nije ni bila kad sam došao. Bila je ona druga, što mi umalo oči nije iskopala.
Šetkam se hodnikom i pažnju mi privuče veliki stakleni prozor. Velika sala za sastanke i u njoj ona sa pomoćnicom i trojicom muškaraca. Sjedi na čelu stola sa otvorenim laptopom i u ruci srži fasciklu. Gleda svakog od njih u oči i objašnjava nešto. Kosa joj je pokupljena u punđu i pričvršćena na potiljku, a na licu ima nekoliko sitnih pramenova koji su nemarno izvučeni iz kose. Izgleda pakleno seksi i ne mislim samo ja to. Jedan od one trojice je slinio za njom svlačeći je očima. Povrh svega naočale joj stoje na nosu i svjestan sam stanja u koje sam sam sebe doveo. Zagrizla je vrh olovke i kimnula glavom, a potom ustala a ja umalo pao na dupe.
Izrez na haljini joj je skoro skroz do dupeta i svakim korakom koji napravi prijeti otkriti zabranjenu zonu. Pogledala je prema staklu i upitno podigla obrvu. Zna da sam tu. Lijeno je njihala bokovima koračajući između stila i bara. Kao da sam začaran, gledao sam za njom i njenim tijelom.
Završila je sastanak rukujući se sa svima i govoreći im nešto čeličnog izraza na licu. Ova žena je opasna po mene i po druge. Ko bi rekao da se iza te ljepote krije žena kpja drži svijet pod svojim nogama? O čemu sam razmišljao kad sam se okomio na nju da bi dobio ono što hoću?
Još jednom je pogledala prema meni i otvorila vrata isprativši svoje saradnike i zastade pored mene.
„Gospodine Triston, oprostite što se morali sačekati. Možemo ovdje ili u ured. Nemam mnogo vremena" obraća mi se formalno i dođe mi da prasnem u smijeh, ali se držim ozbiljno, bar dok se ne nađemo negdje gdje je više privatnosti.
„Što se mene tiče možemo i ovdje, ali nekako mislim da jako cijeniš svoju privatnost" uopšte nije reagovala na moje zadirkivanje samo je krenula naprijed mašući rukom prema djevojci s kojom sam se svađao.
