Godinu dana kasnije
Čim otvorim vrata svoje poslovne zgrade osjetim se tako živom i svojom. Nisam ona Stela od ranije ali jesam neka druga nova ja. Godinu starija, nešto zrelija i mnogo odlučnija da neke stvari promjenim. Trebalo mi je dosta vremena da dođem ovdje i nastavim sve što sam ostavila za sobom prije godinu. Sreća u svemu mi je bio upravni odbor, koji je vodio sav posao, kao Nora i Boris, posebno njih dvoje. Od kako su se ostvarili kao par po nekad mi se čini da su nepobjedivi. Sve što naume to i ostvare, pojma nemam kako. Sve u svemu, firma posluje u plusu, imamo poslovnog partnera u Njemačkoj i nekoliko promjena koje sam donijela dok sam se pripremala za povratak ovdje.
Podzemlje i ja smo raskrstili svoje poslove i nadam se da će tako i ostati. Budem li morala opet da kročim u taj svijet, neke stvari će se promjeniti i ja ću prestati postojati.
Osluškujem lupkanje potpetica kroz hodnik i gledam u neka nova ali i stara lica dok prolazim do svoje kancelarije. Sigurna sam da se pročulo za moje stanje i da su svi mislili kako se nikad neću vratiti u ovaj svijet niti na svojim nogama. Ali evo me vratila sam se spremna kreniti dalje. Nije bilo lako doći do ove tačke i stati na noge ponovo, ali nisam mogla podnijeti invalidska kolica. Šanse su bile pola-pola, ali odustajanje nije opcija. Leđa me još uvijek po nekad bole, posebno kad se preforsiram, ali hodam i imaću još nekoliko mjeseci terapije i vježbi.
U uredu se nije promjenilo ništa osim svježeg cvijeća koje su očigledno mijenjali svaki dan kako sam i tražila ranije. Na stolu stoji moj laptop i u posudi su olovke, notes s mojim imenom ugraviranim u korice i nekoliko fascikli. Sjela sam i smjestila se onako kako sam to inače i radila.
„Stela, dobrodošla" Mia, moja asistentica veselo dobaci i uđe bez poziva u ured. Priđe mi i zagrli me srdačno me pozdravljajući kao da smo prijateljice oduvijek. Dobra je ona cura, valjda ćemo biti u dobrim odnosima.
„ Zdravo Mia. Hvala ti. Možeš li nam donijeti kafu i da malo popričamo o svemu" odmah me posluša. Opustim se i uključim laptop spremna započeti život ponovo.
Ne trebam reći koliko se nakupilo posla i koliko stvari sam imala odraditi. Zakazivala sam sastanke sa saradnicima i drugim direktorima, dva advokata su dobila otkaz i odobrila sam jedan projekat u Španiji. Stanje firme je više nego dobro, jedino mi treba nekoliko novih radnika.
Već je bilo vrijeme ručka i nisam imala namjeru uopšte izaći vani. I Mia je ostala sa mnom.
„Zaposlila sam Donalda i pokazao se bolje od predhodne tri djevojke koje sam zaposlila" jeste neobično imati muškarca za sekretara ali mi se dopada kako radi. Ne zabušava i uniforma mu dobro stoji. Zgodan je, ali ja sam mu šefica. Do duše Mia đu nije ništa i smjela bi se zakleti da se krešu...
„Vidim da ga vrtiš oko malog prsta. Ako je u krevetu dobar, kako izgleda ovako... Moglo bi se reći da si srećnica" nacerim se i poput blica mi se u mislima jave slike koje dugo već hoću da izbrišem.
„Bože... Ovo je tako neugodno. Znam da nije poželjno imati vezu s kolegama na poslu ali... On je neodoljiv" oči joj blistaju i vidi se na njoj koliko je srećna. Sad bi trebala biti kučka i pokvariti joj sve.
„Mijenjaćemo politiku poslovanja. Sve dok vaš odnos ne utiče na posao ja nemam ništa protiv. Može da nam se pridruži na pauzi ako želi. Trebala si otići s njim na ručak" pauza je za sve.
„Ne. Danas imamo posla i drago mi je da si napokon došla. Imam nekoliko stvari da ti prijavim. Slala sam ti mail ali ni jednom nisi odgovorila pa sam prestala pisati" osjetila sam krivicu.
„Imamo vremena da sredimo sve i sazovi nam kolektivni u velikoj sali, imam par riječi za one koji su me izigrali u poslednje vrijeme" nasmješila se i otkucala mail za sve zaposlene u moje ime. Donald nam je donijeo ručak i svi zajedno smo imali nepun sat vremena opuštanja. Leđa su me boljela i morala sam ptuje velikog sastanka izaći i prošetati.
