Noć koja će ostati označena kao najbolja u mom životu, okupira moj um i ne mogu se skoncentrisati ni na šta drugo. Radim ja cijelo jutro ali mi je posao u drugom planu i pripremam se za sastanak s njom u firmi. Jedva čekam da je vidim i ukradem nekoliko trenutaka samo za nas dvoje.
Smješkam se dok se sjećam njenog podatnog tijela, vrele kože i još vrelijih uzdaha. Toliko straha je bilo u meni da sam pomišljao da stanem i ostanem samo na njenom zadovoljstvu, ali ona me jednako željela. Vidio sam to u njenim očima. Pokazala je po ko zna koji put koliko je jaka i koliko malo joj od mene treba, a ja sam spreman skinuti joj zvijezde s neba i staviti svijet pod noge.
Nazovem cvjećaru i naručim ruže za nju. Želim ja da ih joj odnesem, a posle sastanka bih je vodio na ručak. Isplanirao sam nam dan još samo da dočekam polazak a da prije toga ne pogubim živce. Ponašam se kao klinac i ne poznajem samog sebe u svemu. Dobro raspoloženje su primjetili i svi oko mene, ne znam slute li išta ali znam da moram pod hitno da se dovedem u red.
Na ekranu mog telefona blješti Karlosovo ime i odmah mu se javim. On je na čelu mojih malo mutnijih poslova i organizator kad nisam u mogućnosti biti s njima. Kad on zove lično, tad znam da je sranje na pomolu.
„Šefe, morate hitno doći do centra. Odmah" nelagoda prostruji mojim tijelom i ustanem iz svog udobnog naslonjača.
„Tamo sam za dvadeset minuta" šta god da je mislim da mi se neće dopasti. Kad na jednom frontu dobiješ bitku, na drugom se nastavlja borba. Zar nisam zaslužio miran period sa Stelom sad? Želeo sam uživati a njom nekoliko dana, možda otići na vikend, a kako je pošlo, današnji sastanak ću propustiti.
Pokupim svoje stvari i napustim ured. Kad ću se vratiti, to ne znam, a moraću nazvati oca da se pobrine oko nekih stvari. Vozio sam kao manijak, pretičući i kršeći saobraćajne zakone, nekoliko puta sam prošao kroz crveno i mislim da su me kamere uhvatile. Ko ga jebe, platiću kaznu.
Velika zgrada je osigurana metalnim vratima, za metke neprobojna, a čuvari imaju stroge naredbe koga mogu pustiti unutra i kad. Karlos me dočekao u garaži i izraz njegovog lica mi je govorio da se spremim za najgore .
„Ry... Idemo u ured" krenem za njim i primjetim da je centar skoro prazan i da je tu svega par ljudi. Sprema se akcija, a ja nisam očigledno upućen u nju.
„Karlos... Nešto mi govori da će izbiti haos i da ću poludjeti" otvori vrata ureda iz koga otpravi neku ženu a mene smjesti za svoj sto. Otvori laptop i ukuca šifru. Ništa mi nije jasno.
„Volio bih ti reći da ostaneš pribran, ali znam da me nećeš saslušati. Ovo je stiglo prije sat vremena, adresirano je na tebe. Nema otisaka prsta, bilo je ubačeno u među poštu. Provjerio sam sve koji su ušli danas u zgradu i kurir je osumnjičen. Nije registrovan nigdje, a donijeo je dva paketa. Ni jedan ti se neće svidjeti" ubacio je disk i na ekranu je bio Viktor. Stomak mi se stisnuo.
Bio je vezan za stolicu i dobro udešen, svjestan, ali nerazgovetno govori i ispljune krv. Mjesto mi je poznato. To je skladište u koje me Stela odvela kad je htjela da me se riješi. Viktor je rekao kučko, i u kadar je ušla žena... Srce mi je bubnjalo, kosa je tako poznata, kožna jakna, pištolj... Jeza me obuzela i počeo sam drhtati. Dva hitca su probila njegov grudni koš i jedan glavu. Zurio sam u ekran i sledeće što sam čio je bio krik. Kad sam došao sebi shvatio sam da je moj i da je Karlos bačen na pod vjerovatno je htjeo da me smiri.
Teško sam disao, a osjećaj izdaje je gorio kroz mene. Mislio sam da je odustala od toga, mislio sam da su se stvari promjenile, ništa sinoć nije ukazalo na ovo niti je bilo mjesta sumnji i nepovjerenju. Stela ga je ubila...
„Šta je u drugom paketu" pitam ga i šake stišćem u pesnice obuzdavajući bijes.
