Našao sam je... Trebalo mi je dva prokleta dana da je nađem i da stignem do nje. Nisam spavao svega nekoliko sati , ali bar se isplatilo. Mislio sam da neću uspjeti da je pronađem i malo je falilo da se to i desi.
Nisam je ni vidjeo od onog dana kad me spasila i ovo što je ispred mene nije ono čega se dobro sjećam. Stela je daleka ni malo prijateljski nastrojena, sumnjičava i puna pitanja. Na sve to u potpunosti ima pravo, a čini mi se da sam je Izgubio i prije nego li sam rekao izvini. Sve sam sjebao i to baš.
Sve je pokazivalo da je ona kriva, svaki trag je vodio prema njoj, napao sam je kao podivljala zvijer i opet na kraju ispao kriv za sve. Najgore od svega je to što se plašim ishoda cijele situacije i toga da bih je mogao trajno izgubiti. Nisam bolje ni zaslužio.
"Izgledaš umorno" kažem joj.
"Možda, opet ti izgledaš gore" promiješala je kafu u šoljici i otpila gutljaj mrštrći se.
"Hvala. Vidi Stela... Žao mi je zbog onog što je bilo" ona me pogleda i odmahne glavom.
"Stvarno? Ko bi to rekao" ne promiče mi sarkazam u glasu. "Roberte, šta hoćeš? I ko ti je rekao da sam ovdje? "
"Znam kako ovo zvuči i molim te da me saslušaš do kraja. Džonatan mi je rekao da bi sa tobom trebao biti iskren i nisam planirao baš ovo ovako. Nisam imao vremena da pripremim sve onako kako sam zamislio jer sam te sreo na aerodromu" čujem je kako psuje Džonatan ispod glasa i ni malo damski. Volim to na njoj, svaku riječ koju misli kaže bez ustručavanja.
"Poslužiće i ovo. Vrijeme ti ističe i bolje ti je da ovo što sam posvetila tebi bude bilo vrijedno toga" oštra je i nemam više šta da izgubim. Ali moram ovo bolje da odigram, svaka riječ je bitna i svaki sekund dragocijen. Mučenje je biti pored nje a ne moći je dotaći, osjetiti njenu blizinu uz svoje tijelo i toplinu kože.
"Jesam kriv za cijeli zbrku koju su imala sa federalcima i sa policijom u zadnje vrijeme. Kriv sam za sranja koja sam dao novinarima i za sve ono što si morala proći u ove dvije nedelje. Ponajviše sam kriv što sam iznevjerio tebe i povjerenje među nama, što sam bio budala i što nisam tebe stavio ispred svega. Trebao sam pratiti instinkte a ne Trevora i trebao sam slušati srce. Znam da nisam zaslužio oproštaj, ali te molim za njega. Molim te za priliku da popravim ovo. Stela... Među nama nije prisutna samo privlačnost ni potreba. Imali smo nešto više od toga i mnogo vrednije od izgužvane postelje. Voleo bih da mi možeš dati šansu da pokušam popraviti što sam srušio i prije nego što kažeš ne moraš da znaš nešto. Volim te do bola i spreman sam ići sa tobom i na kraju svijeta ako treba sve dok me ne pustiš blizu sebe" pružim ruku preko stola i pokušam da je dotaknem ali bezuspješno. Ona se povuče i zagleda u svoje prste.
"Znaš šta Ry? Ne vjerujem ti... Možda sve to jeste kako ti kažeš ali ne mogu rizikovati da me opet onako povrijediš. Da nisam bila zaprepaštena kao nikad u životu onog momenta kad si ušao u ured odbranila bih se i iskreno to me i nije boljelo, koliko mi se duša stusnula kad sam shvatila da ne vidiš dalje od nosa. I nakon one noći si mislio da radim nešto da bi te povrijedila. Jesam kučka Ry, ali nikad bez duše. Sve ima svoje granice" pogleda me u oči i znao sam gdje sam pogriješio. Naša ljubav je bila nježni pupoljak sa tek malo raširenih latica oko sebe, osjetljiv i mlad. Trebalo smo malo voditi računa o njemu i zalivati ga rosom osjećaja, a ne otrovom osvete i sad je uvenuo. I ćutanje je bilo dio svega. Kako možemo znati šta osjećamo jedno prema drugom ako ne pričamo o tome? Trebali smo jer nije bilo vremena da pokažemo to.
Sve je među nama počelo pogrešno, nastavilo se gore i završilo katastrofalno. Kako popraviti sve ovo? Ne može postojati noći početak kad ne mogu izbrisati ono što smo prošli. Sad shvatam da se prilike ne dijele na dobre i loše već na one koje smo uhvatili i one koje smo propustili. Ja sam svoju prokockao.
