Part 26

437 22 1
                                    

...

Kada smo stigli, parkirali smo se malo dalje od aerodroma.

"Zašto smo se parkirali ovde?" Pitala sam zbunjeno.

"Zato što ćeš ti prva da izađeš. Jedan od naših menadžera će biti sa tobom. Nakon 5 minuta ćemo mi da izađemo." Rekao je Joon.

"Zašto tako?" Pitala sam.

"Imaće mnogo fanova. Mislim da Joon ne bi želeo da te fanovi vide sa nama. Kada bi saznali da si došla sa nama, to bi bio kraj tvom mirnom životu." Rekao je Jin.

"Aaa... Ali bićemo zajedno u avionu?" Pitala sam.

"Da, da. Mislim da Joon ne bi dozvolio da budeš sama. Ne bi mogao mirno da sedi znajući da mu je devojka sama u sred ogromnog aviona." Rekao je Hobi i zlobno se nasmejao.

Ja sam se nasmejala, a Joon ga je odmah streljao pogledom.

"Okay. Idem onda." Rekla sam i izašla iz kombija.

Ispred me je dočekala neka žena, predpostavljam jedan od menadžera.

"Zdravo." Rekla sam tiho.

"Zdravo." Rekla je sa osmehom.

"Luna, duks." Rekao je Joon i pokazivao na njegov duks, koji ne planiram da nosim.

Isplazila sam mu se i krenula ka aerodromu. Čula sam kako me doziva, ali sam ga ignorisala i smejala se. Kada smo stigle izbuljila sam oči kada sam videla red ljudi, većina su bile devojke, ispred ulaza. A verovatno i u aerodromu.

"Predpostavljam da su ovo njihovi fanovi?" Pitala sam menadžera.

"Da." Rekla je.

Prošle smo pored njih sasvim normalno. Nikome ne bi ni palo na pamet da je sa mnom jedan od BTS-ovih menadžera.

Stigle smo do ulaza od aviona.

"Karte molim." Rekao je neki čovek, verovatno zaposleni zadužen za avionske karte.

Uspaničila sam se.

Nisu mi dali kartu!

"Izvolite." Rekla je menadžer i dala dve karte.

Zašto dve? Čekaj...

"Izvolite uđite. Želim vam ugodan let." Rekao je i pokazao rukom ka ulazu.

Prošle smo pored njega i odmah sam pogledala menadžera.

"Otkud moja karta kod Vas?" Pitala sam je.

"Menadžer koji vas je doveo mi je dao." Rekla je.

"Ahaa..." Rekla sam.

Onda smo se popele uz stepenice i ušle u avion. Prošle smo pored mnogo sedišta i ušle u deo aviona gde je 1. klasa.

"Ovo je tvoje sedište." Rekla je i pokazala na sedište.

Onda je otišla. Verovatno da dočeka i ostale. Sela sam do prozora i spustila ranac na pod. Par minuta kasnije i momci su došli.

"Hej, hej." Rekla sam veselo i mahala rukom.

Čim me je video, Joon me je streljao pogledom i seo pored mene. Ostali su seli iza i ispred nas. Sedište pored Joon-a je bilo prazno.

"Zašto je to sedište prazno?" Pitala sam.

Tae se okrenuo ka nama, posto je sedeo ispred nas.

"Zato što hyung ne želi da vas neko uznemirava dok vi radite khm, khm da ne kažem šta." Rekao je i zlobno se nasmejao.

Joon ga je odmah gađao sa kapom koju je nosio. Tae se brzo okrenuo napred i nastavio da se smeje sa Jimin-om i Kookie-m.

Pogledala sam ga i videla da su mu obrazi malo crveni.

Nije valjda da je ovo što je Tae rekao istina?

"Stvarno je to razlog?" Pitala sam ga.

"Ućuti." Rekao je i bacio duks na moju glavu.

Makla sam duks i streljala ga pogledom.

"Molimo putnike da stave pojaseve. Uskoro polećemo." Čuo se kapetan na zvučnike.

Svi smo se vezali i par minuta kasnije smo poleteli. Nakon kratke turbulencije, opet se čuo kapetanov glas.

"Sada možete da odvežete pojaseve i želim vam ugodan let." Rekao je.

Odvezala sam pojas i lepo se namestila u sedištu. Uzela sam slušalice i stavila ih u uši. Pustila sam muziku i zatvorila oči.

Nisam tako sedela ni minut, a već sam osetila kako me je neko podigao i pomerio sa mog sedišta. Otvorila sam oči i videla Joon-a kako me je spustio na njegovo krilo i zagrlio.

"Joon, šta to radiš?" Pitala sam kada sam makla jednu slušalicu iz uha.

"Spavam." Rekao je sa zatvorenim očima.

Onda je spustio glavu na moje rame i još više me privukao sebi.

"Joon, pusti me. 2 sedišta su slobodna. Zašto moram da sedim ovde?" Rekla sam i pokušala da se izvučem iz zagrljaja.

"Zato što ja tako hoću." Rekao je i jače me zagrlio.

Super. Sada mi nema mrdanja odavde.

Izdahnula sam i još jednom ga pogledala. Oči su mu i dalje zatvorene i nema tragova da će me u skorije vreme pustiti. Opet sam izdahnula i spustila glavu na njegovo rame.

Makar da malo odspavam, kad već neće da me pusti.

Zatvorila sam oči i par minuta kasnije zaspala.

...

Change ✔Where stories live. Discover now