11. DEO

69 7 0
                                    

Gregor je stao ispred lisice i prešao prstom preko oštrice noža

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Gregor je stao ispred lisice i prešao prstom preko oštrice noža.
- Ti si vec mrtva, čuješ li me? Tvoj život je moj.

Lisica se osmehnula potiskujući strah.
- Šteta, jer osećam se poprilično živo.

Gregor se nasmejao i zatim spustio nož na lisičino grlo. Devojka je pokušala da povuče glavu unazad, ali nije mogla.
- Nisi svesna svoje sreće, jer te još trebam živu, ali ne podcenjuj me. Nećeš zaboraviti ovaj dan ili proći nekažnjeno sa ovim.

Gregor je prešao oštricom noža po sredini njenog tela niz njenu majcu.
- Podigni joj majcu.

Naredio je Isaku koji je isto i uradio. Gregor je prešao oštricom noža vodoravno po lisičinim trbušnjacima, ne pritiskajući nož na njenu kožu.
- Vreme je da i ti krvariš za svoje greške.

Gregor je zario oštricu u desni ugao lisičinog stomaka, puštajući njenu krv da se sliva niz njenu kožu i odeću. Lisica je zacvilela osetivši kako joj hladna oštrica razdire kožu, svi njeni mišići su se napregli i njeno disanje se ubrzao. Gregor je vukao nož prateći putanju koju je odabrao pre toga, pritiskajući nož taman toliko da ostavi crveni trag. Lisica je zatvorila oči i stisla zube kako joj se nebi omakao vrisak koji bi njenim neprijateljima dodao na užitku. Mogla je da oseti kako nož lako razdire njene mišiće i kožu. Njeno telo je vristalo i kada je Gregor napokon izvukao oštricu iz njene kože ispod nje je već bila crvena bara. Čovek koji ju je držao, pustio ju je i lisica je pala na zemlju, nemoćna da se zadrži na nogama. Dočekala se na kolena i šake. Gregor je osmortio nož prekriven lisičinom krvlju.
- Hajde da ne pravimo glupe greške više, slažeš se. Takođe Isakče, poprilično sam siguran da sam tražio da je zauzdaš, pa uradi to. I pusti je da krvari, možeš joj pomoći za dva sata.
- Ona nema dva sata.
- Prgava je, a i Fin je još živ, Markus joj nebi oprostio da sad umre. Zar ne, lisice?

Devojka je zarežala pogledavši ga sa zemlje. Gregor je zatim napustio prostoriju i zajedno sa njenovim odlaskom i gužva se rasčistila. Lisica je idalje bila na podu, njena glava je bila spuštena i držala je levu ruku preko stomaka. "Budala!" Devojka je čvrsto držala Gregorev telefon u šaci, na njenu sreću krvi je bilo svuda i Isak nije ni primetio da lisica drži telefon. "Poslednji osmeh je uvek moj..." Devojka je neprimetno stavila telefon u farmerke i zatim pala na stranu i prevrnula se na leđa. Pod je bio hladan, ona je idalje krvarila i posekotina joj je zadavala užasne bolove, ali joj to nije smetalo. "Uzvratiću deset puta jače." Nasmejala se i zatim jauknula osetiš jači bol. Isak je čučnuo kraj nje i spustio je ruke na njen stomak kako bi sprečio dalje krvarenje.

- Ti si bolesna znaš to? "rekao je ukazujući na njen osmeh ne prikladan za ovaj trenitak"
- Auć, pažljivo povredićeš moja osećanja...

● ● ● ● ●
    Neobraćajte pažnju na spot pesme, jer i nije baš povezan sa radnjom samo mi se sviđa, šta ću xD...

    Izvinite zbog kraćih nastavaka, prvobitna ideja mi je bila da izbacujem priču na instagram, gde može da stane manje teksta pa su zato kratki. Napisala sam oko 20 delova koji ce biti kraći, nadam se da se ne bunite puno oko toga, potrudiću se da posle bude dužih nastavaka.
~

Kaya❤

● ● ● ● ●

Ako sutra ne postoji ...Where stories live. Discover now