29. DEO

44 3 0
                                    

Te večeri Talija se prva vratila "kući". Otišla je u Markusove odeje i uzela je sve svoje stvari u žurbi, dok je na svakih par minuta brisala suze sa lica. Kada je pokupila sve svoje stvari, ostavila ih je na gomilu kraj vrata. Bacila se na sređivanje sobe, raščistila je ormar i kupatilo, pa promenila posteljinu na krevetu. Otišla kada je napokon bila zadovoljna izgledom sobe.

Markus je ušao u svoje odaje bacivši sako preko stola i zatim je stao osmotrivši prostoriju. Soba je izgledala nekako prazno. "Izbrisala je sve tragove koji su ikada ostali za njom." Mark je prišao stolu i uzeo je flašu sa viskijem. Šetao je po prostoriji pokušavajući da nađe bilo šta što bi ukazalo na doskorašnje Talijino prisustvo, ali bila je predobra u uništavanju dokaza. Prostorija je izgledala kao da Talija nikada nije bila tu, čak se ni na posteljini nije mogao osetiti njen miris...

Talija je ušla u sobu u kojoj pre nije imala razloga da boravi. Sve stvari u sobi bile su pod debelim prekrivačem prašinje. Zatvorila je vrata svoje sobe i bacila je svoje stvari na pod. Prišla je krevetu i bacila se na njega sklupčavši se. Izvukla je papirić koji joj je ranije te večeri mladi naslednik Ruske mafije ubacio u džep. Dugo vremena je gledala u niz brojeva pred sobom i zatim je bacila papirić u stranu. "Ne treba mi još neko ko želi samo moje telo." Devojka je zagrlila jastuk, dok su joj se sećanja ređala pred očima. "Bori se, borba je sve što imaš. Nećeš umreti ovde, ne možeš umreti ovde..." Maksuove reči su odzvanjale njenom glavom. "Nemam više za šta da se borim, kako mogu da se borim ako sutra nepostoji?" Zaspala je u suzama, kako bi mogla da se probudi sledeće jutro i živi kao da se ništa nije desilo...

Devojka se probudila rano sledećeg jutra zbog mučnine koju je osečala duboko u stomaku. "Podsetnik: Nemoj plakati za kretenima, očigledno nije dobro za probavu." Odlučila je da kasnije ode i popriča sa Sani, koja je uvek bila tu za nju. Sredila se i obukla, a zatim je otišla kod Iliona.
- Li?
- Hej, šta ima Lisice? "dečko crnih očiju ju je zagrlio"
- Svašta, na primer opet radimo zajedno. "osmehnula se"
- Hmmm, mislio sam da nisi obožavatelj ovog posla. Zašto bi te Mark prebacio nazad na poslove vezane za "robu"? Mark... "Li je sumnjičavo pogledao kada ga je devojka prekinula upola rečenice"
- Li, Mark može da crkne što se mene tiče. "devojčine plave oči su izgledale odsutno"

Ilion se zagledao u Taliju, ali pre nego što je mogao da progovori prekinu ga je muškarac tamnoplavih očiju.
- Šev neće biti srećan sa načinom na koji pričaš o njemu. "podsmehovao se"
- Šta sam propustio? "Ilion je zbunjeno posmatrao Jakova"
- Pa, Mark je odlučio da mu je dosta Talije. Lisica mu je dosadila, pa je krenuo na vučicu. "Jakov se približio Taliji prekrstivši ruke"

Talija ga je probola pogledom a on joj je uzvratio istom merom.
- Mark i Kirana!? Nemoguće. "Ilion je zaskičao u neverici"
- Oh itekako je moguće, naša mala lisica više nije zaštićena. "Jakov ju je premerio pogledom obišavši krug oko ne poput lovca koji vreba plen" Sada podnosi račune meni.
- Pas koji laje ne ujeda. "Lisica je pogledala Jakova direktno u oči bez straha"
- Videćemo još, srce.

Jakov je napustio prostoriju ostvljajući Iliona i Taliju same. Ilion je ponovo zagrlio devojku.
- Žao mi je, znam koliko si ga volela.

Lisica je spustila glavu na Ilionova prsa zatvorivši oči. "Volela? Idalje ga volim, toliko da me ubija." Devojka je ophnula uživajući u kratkotrajnoj sigurnosti koju joj je Li pružao.
- Mrdajte guzice!

Jakov je zaurlao u hodniku opomenuvši ih. Talija je pustila Iliona i uputila mu još jedan lažni "sve je okej" osmeh. Ilion joj je klimnuo i otišao za Jakovom dok ga je ona pratila...

Ako sutra ne postoji ...Hikayelerin yaşadığı yer. Şimdi keşfedin