Moć ljubavi

22.

Stapam se sa tamom oko mene. Nestajem u vrtlogu sjena koje me sustižu i vuku u duboki jaz. Svaki čovjek ima svoj kraj, nešto što ga slomi, nešto što ga uništi, ali ovo nije moj kraj, ovo je moj početak. Neki novi početak, neki novi put...neki novi Ja. 

Svjestan sam da sa ovim svi moji planovi, karijera doktora i snovi odoše u pičku materinu, ali također znam da će moje ime izaći čisto iz ovog sranja. Neka propadnu svi planovi, skovat ću nove. Neka ukradu moj trud, uložit ću novi. Neka sjebu moje želje, ja imat ću nove i bolje. Neka me osude i pokopaju, džaba sve...moja savjest je čista, iako nemam ničega. Džaba mi sve to i mnogo više kad bi me proganjali duhovi prošlosti, ovako sam čist sam sa sobom i to mi je najbitnije... I neka se dobro čuvaju oni koji su mi smjestili jer kad izađem, a izaći ću jednog dana, najebat ću im se majke svima. 

,,Jesi li ti bio sa Jasnom u četvrtak u večer?" Gledam u Adnana, svog advokata. 

,,Bio sam." Kimnem glavom i proučavam njegovo lice. 

,,Šta ste radili? Zbog čega si je pozvao?"

,,Ona je pozvala mene, da. A i da nije ona mene, zvao bih ja nju." 

,,Malik, šta se desilo između tebe i Jasne tu noć?" 

,,Eeee, da ti bi da znaš." Nacerim se i opušteno se naslonim na lakat. 

Gleda u mene i vjerovatno se pita koji mi je, dok se ja pitam ko njemu dade diplomu advokata, sve mu jebem po spisku. Vrlo lahko mogu procjeniti čovjeka, i procjena ovog mi se ne sviđa. Čitam mu iz pogleda kako želi da se dočepa mog novca, i sad će on meni kao početi pričati laži kako njegova riječ na sudu vrijedi pet hiljada. Pet mu klinaca! 

,,Vjerujem da si svjestan u kakvoj si situaciji." Hladno je rekao.

,,Vjeruj da jesam." 

,,Tvoji otisci su na Jasninom vratu." 

,,Jesu."

,,Zašto?"

,,Davio sam je."

,,Malik..."

,,Ali ona nije umrla od davljenja već od metka, a ja je nisam upucao. Koji se kurac desio sa njom i mojim pištoljem, ne znam, to je tvoj jebeni posao da saznaš." Teško dišem dok mi se Jasnino lice stvara pred očima. 

,,Želiš li ti da ja uzmem tvoj slučaj?" Upita, mogu slobodno reći uvrijeđeno.

,,Iskreno, ne. Otac će mi poslati advokata." 

,,Šta to meni fali?" 

,,Fali ti duh i borbenost, snaga, hir..." Nabrajam. 

,,Svako dobro." Ustane i ode. 

,,Sljedeći." Nacerim se dok sjedim u sobi za posjete. Osjećam se kao doktor na poslu pa prozivam za dalje. Oj živote, sranje si u bojama. 

,,Uzubilah." Benjo tiho kaže dok me udara po ramenu. 

,,Kako si sredio?" Upitam gledajući u njegove plave oči. 

,,Benjamin sredi sa lakoćom, sine." Naceri se. ,,Šuške rade svoj posao. Vrte tamo gdje ni burgija neće, zar ne znaš za tu izreku?" 

Sve dok sam pod istragom ne smijem primati posjete od drugih ljudi, osim advokata kojeg su mi dodijelili, a kako je ovaj izmajmunisao da uđe nemam pojma. 

,,Nego, šta ovo bi?" Upita zabrinuto. 

,,Ne znam." Kažem iskreno i zagledam se u plafon. Lakše mi je gledati bilo gdje drugo nego u prijatelja. Osjećam stid, iako nemam razloga. Valjda je dovoljno što sam na ovom mjestu zatočen pa se mogu osjećati jedino sjebano.