ONE WEEK | Jimin

I • Veliko iznenađenje

"The best things happen unexpectedly."

⊱⋅ ───── ༻✿༺ ───── ⋅⊰

Bio je to još jedan dosadan i tmuran dan u školi... Na prozore učionice neprestano su padale sve krupnje kaplje kiše. Napokon je zvonilo za kraj sata, a ja sam se spremila i krenula niz stepenice prema učionici biologije. Sve se činilo nekako usporeno i sanjivo kad se odjednom ravnateljev glas s mikrofona proširio školom:

"Mole se svi učenici gimnazije da se spuste u dvoranu za okupljanje točno u 13h. Čeka vas veliko iznenađenje."

Iznenada sam osjetila nečiju ruku na ramenu koja me trgnula iz tog neobičnog sna. Bila je to Alisa, moja najbolja prijateljica te mi je uzbuđeno rekla:

"O moj Bože! Jesi li čula ravnatelja? Ideš dole? Jedva čekam vidjeti što su nam ovoga puta pripremili! Ona kineska kuhinja me prošle godine skoro otrovala!!"

Ja sam, sad nešto prisebnija, odgovorila:

"Da, iako mislim da je sve bolje od čokoladnih skakavaca ili karameliziranih žohara.", nasmijala sam se. "Usput jesi li vidjela Alexa negdje u blizini? Trebala bih mu dati neke papire iz povijesti."

"Mislim da je već u dvorani... Mogle bismo i mi poći, ha?"

"Može."

Putem smo razglabale o raznim stvarima - od škole, preko ljubavi do tog tajanstvenog iznenađenja. Stale smo na ulazu u dvoranu jer je bila velika gužva, popela sam se na prste i vidjela da je već sva krcata!

"Ajme, kako ćemo se progurati do tamo?", rekla sam zabrinuto.

"Ma ne brini se, Alisa će to srediti."

Odjednom se počela gurati i ispričavati svima kojima su joj stali na put. No, potpuno je uspjela u svom naumu - stigle smo na samu sredinu. Kako smo se stalno gurale nisam ni primjetila ono što je bilo na projekciji na zidu.

"O moj Bože, Alisa? Ja mislim da ću se onesvjestiti!"

"Što ti je? Jesi li dobro?"

"Ne! Pogledaj tamo!!", uprla sam prst u zid duboko dišući.