VI • E-mail

854 51 3
                                    

"E-mail has an ability many channels don't: it can surpise you in every moment, in any time. "

⊱⋅ ───── ༻✿༺ ───── ⋅⊰

Istog dana, kasno navečer, dobila sam neku obavijest na mailu. Iskreno, nije mi se dalo pogledati jer sam upravo ležeći gledala najnoviji video s BANGTANTVa. No, hajde, otvorila sam e-mail i vidjela da je to službena poruka od ravnatelja.

"ŠTO?", dreknula sam tako glasno da mi je mama iz dnevnog boravka odgovorila:

"Ništa nisam rekla, dušo!"

Iskočila sam iz kreveta, izvadila slušalice i jedva čekajući počela čitati:

Poštovana učenice,
obavještavam vas da ste nakon dužih razmatranja i provjera baš VI odabrani kao idealna osoba za ostvarenje ovoga projekta, a među svim učenicima Park Jimin odabrao je vas kao svog domaćina. Sutra dođite u moj ured u 10h i dobit ćete dodatne informacije.

Srdačan pozdrav,
ravnatelj Novak

"Aaa-jmeeeee, mamaaaaa!!", kao uragan istrčala sam iz sobe i spustila se niz stepenice vrišteći kao luda. Na kraju, spotaknula sam se o zadnju stepenicu i pala, ali to me nije spriječilo u daljnjem vikanju.

"Pa što je? Što se dogodilo? Jesi li dobro?", upitala me mama zabrinuto.

Nisam joj mogla odgovoriti jer jednostavno nisam mogla doći do zraka, a trbuh me užasno bolio od svog tog vikanja pa sam ostala sjediti na podu. Nakon što sam skoro hiperventilirala izustila sam samo ove riječi:

"Park... Jimin... dolazi... k... nama..."

"Pa to je odlično!", rekla je mama oduševljeno.

"Da...", rekla sam sad već smirenije i s velikim osmjehom na licu legla se na pod.

Nakon dobrih 10 minuta, vratila sam se u svoju sobu, uvukla se u topli krevet, razmišljala i maštala o Jiminu... Što ćemo sve raditi? Kamo ćemo ići? Hoću li mu se svidjeti? Iako su me mučila svakakva pitanja šapnula sam tiho:

"Sutra je taj dan."

ONE WEEK | JiminTahanan ng mga kuwento. Tumuklas ngayon