ONE WEEK | Jimin

VIII • Movie night

"Lets crawl under a big blanket and watch movies all night."

⊱⋅ ───── ༻✿༺ ───── ⋅⊰

Kad sam došla u kuhinju, mama je primjetila moje čudno ponašanje. Hodala sam sporo, prekriženih ruku na prsima i visoko podignute glave, crvenih obraza, s osmijehom od uha do uha.

"Jesi li dobro?", upitala me vjerojatno znajući što se otprilike dogodilo zbog mog crvenog nosa... "Zar ti je Jimin toliko prirastao k srcu Rudolfe?", rekla je u podsmijehu.

Duboko sam izdahnula još nasmijenija nego prije. Jednostavno nisam mogla prestati misliti o njemu i njegovom toplom dahu koji je mirisao na borovnice... I o njegovom predivom zavodljivom osmijehu, a oči da ne komentiramo...

Kako je večera pri kraju, krenula sam postavljati stol. Tanjuri su bili najbjeliji, a čaše najulaštenije do sad. Pa... barem se meni tako činilo. Bio je skoro gotov - još samo vilice i noževi.

Tada sam čula kako su zalupila vrata na katu, a zatim tupo tapkanje po stepenicama. Kad je stigao do samog dna, i kada su nam se pogledi sreli, sve su mi vilice ispale (a i moja vilica se toliko razjapila da je skoro dosegla pod).

Jimin je stajao naslonjen na dovratnik bez majice, u čisto bijelim hlačama. Na rebrima, pod rukom, isticala se ona njegova poznata tetovaža NEVERMIND i bila je još ljepša uživo nego sa slika. Tijelo mu je bilo građeno kao da su ga sami bogovi isklesali, a iz njegovog smjera dolazio je najljepši miris koji sam ikad osjetila - nešto između ljiljana i lavande.

Dayuum bitch!

Kad se mama okrenula, razgoračila je oči kao nikada do sad i samo me kriomice pogledala onim svojim go-get-him-girl pogledom.

Napokon sam se ohrabrila, ali svejedno drhtavim glasom rekla:

"Umm, Jiminie? Ti si se baš raskomotio, ha...?"

Samo se nasmješio i predložio nešto stvarno preslatko:

"Čuj... imam jednu ideju. Što kažeš da idemo jesti u moju sobu? Usput možemo pogledati neki dobar film ili tako nešto... Ipak još nije toliko kasno, zar ne?", upitao me ponovno s onim svojim zavodničkim pogledom i namignuo mi.

Inače bilo je 22h. Ma nikako nije bilo kasno za dvosatni film, ne.

"Ugh, ne, naravno da nije. Da može, naravno...", odgovorila sam ponovno crveneći se.

"Hajde, pomoći ću ti uzeti stvari."

Kako smo krenuli prema gore, zadnji put sam se okrenula prema mami, a ona mi je nasmješeno pokazala ohrabrujući lajk.

Kad smo ušli u sobu, odložili smo hranu na prostrani krevet, a Jimin me zatim, uključivajući televiziju, upitao:

"Što kažeš na neki dobar hororac?"

Iskreno, horore uopće nisam voljela, još od malena ih se bojim. S druge strane, nisam htjela ispasti neka mala uplašena curica pa sam na kraju ipak morala pristati.

Uvukli smo se u toplu posteljinu i u krilo stavili tanjure s hranom. Kako je večera bila preukusna, sve smo pojeli u prvih 10 minuta filma, a za ostatak opskrbili smo se s tonu grickalica i čokolada.

Čim je došla prva strašna scena prekrila sam se pokrivačem jer jednostavno nisam mogla gledati. Tako se ponovilo i za drugu i za treću i za četvrtu scenu, itd... Izgleda da je to Jiminie napokon primjetio pa mi je rekao:

"Što je? Pa nije valjda da se bojiš?"

"Umm, ma ne... možda... mrvicu...", odgovorila sam mu pomalo posramljeno.

Zakolutao je očima i uzdahnuo. Pogledao me onim zar-stvarno? pogledom, a zatim me primio za ruku tako da su nam se prsti isprepleli pod pokrivačem.

Osjećala sam se nekako posebno pa sam mu se nasmijala, a on mi je zauzvrat namignuo. Sad mi je već bilo puno puno lakše.

Kako se film već primicao kraju, a strašna atmosfera je napokon popustila, oči su mi se počele sklapati. Nesvjesno sam se naslonila na Jiminovo rame, a on me samo pogledao krajičkom oka... kao da je očekivao da ću učiniti nešto takvo.
Zar je znao da mu neću moći odoljeti?

Obgrlio me rukom. Mislim da se temperatura u sobi odjednom podigla za 10°C , a meni osmijeh nije silazio s lica...

Baš se pitam o čemu je Jimin tada razmišljao? Je li mu bilo bio drago ili?

Bilo da bilo, tako smo odgledali posljednje minute filma, a kad je konačno završio, ostali smo tako zagrljeni i zaspali...

Sweet dreams!