ONE WEEK | Jimin

XXX • Paket

"When I listen my heart, it whispers your name."

⊱⋅ ───── ༻✿༺ ───── ⋅⊰

~3 mjeseca kasnije~

Jutro je bilo svježe i mirno. U zraku se nije osjećao niti dašak vjetra, ništa nije narušavalo ovu savršeno smirujuću tišinu.

Sporo sam koračala niz svoju praznu ulicu, usput noseći dvije vrećice prepune namirnica - jednu u jednoj, drugu u drugoj ruci. Mama me upravo bila poslala u trgovinu.

Stigla sam do ulaznih vrata gdje me dočekao veliki paket. Izvadila sam ključeve od kuće i doslovno ga preskočila jer su vrećice bile toliko teške da sam ih jedva čekala spustiti.

Ostavila sam vrata širom otvorena i zaletila se prema stolu gdje sam ih od siline skoro bacila. Počela sam raspremati namirnice te potpuno zaboravila na paket.

Kada sam posljednji začin stavila na policu, pogledala sam prema vratima, a velika smeđa kutija je i dalje stajala na svome mjestu.

Iskreno, nisam se previše uzbuđivala jer je moja mama konstantno nešto naručivala preko interneta tako da su nam paketi pristizali doslovno svaki tjedan.

Odšetala sam do njega i podigla ga.

Širom sam razgoračila oči kada sam vidjela da je adresiran na mene. NA MENE! I to ne običnim rukopisom, već korejskim pismom.

"Ma nije moguće... To znači da-", prošaptala sam u nedoumici i odložila kutiju na stol. Polako i elegantno počela sam odljepljivati traku kojom je bila zaljepljena.

Napetost je u meni rasla tolikom brzinom da su mi se ruke odjednom počele tresti. Hladan znoj oblio mi je čelo. Nisam se mogla kontrolirati. Duboko sam udahnula i, nakon dužeg oklijevanja, napokon ju otvorila.

Prvo što sam primjetila je veliki buket krvavo crvenih ruža, predivno zavezan ukrasnom vrpcom. Djelovao je tako graciozno. Izgledao je kao da je bio napravljen s mnogo pažnje.

Do njega nalazila se debela i teška koverta u koju se nisam usudila proviriti, bar ne još. Mogla sam samo zamišljati koliko je novaca bilo unutra.

No, ono što me zaista zaintrigiralo bio je mali MP3 na kojem je tiskanim slovima pisalo PLAY.

Brzinom svjetlosti uspela sam se do svoje sobe i sa stola zgrabila slušalice koje sam, kad sam se vratila dolje u kuhinju, utaknula u MP3.

"Zar stvarno misliš da nisam čuo tvoje pitanje? Rekao sam ti da ću ti na njega odgovoriti kad dođe vrijeme.", Jiminov mi je glas odjeknuo u ušima.

Imala sam osjećaj da će mi srce izbiti iz grudi - zar je to vrijeme sad?

"Zašto sam izabrao tebe? Možda će ti ovo zvučati glupo, ali... razlog je taj što sam se po prvi put u životu želio osjećati voljeno. Ali ne onom istom ljubavlju koju ostali fanovi osjećaju prema meni, nego onom...", zastao je.

"Onom posebnom, onom koju osjetiš samo jednom u životu. Znao sam čim sam te ugledao, kako ti je ruka drhtala kad smo se upoznavali, kako si se brinula za mene kada mi je Alex razvalio usnicu, kako ti je dah treperio dok smo se vozili na vrtuljku, sve te male stvari natjerale su me da se...

Zaljubim u tebe. Tako ludo zaljubim u tebe... Vjeruješ li u ljubav na prvi pogled? Ja sam od sad toliko siguran da postoji da me nitko od toga više ne može odgovoriti.

Želim samo da znaš da te nisam zaboravio, nikad niti neću jer ćeš zauvijek imati posebno mjesto u mom srcu. Ono mjesto koje je bilo sačuvano za osobu koja će mi po prvi put nešto stvarno značiti, koja će mi se toliko svidjeti da će me izludjeti.

Ja... volim te!"

Krupne suze potekle su mi niz obraze. Nisam se više mogla suzdržavati i sva ona tuga koju sam osjećala u zadnjih 3 mjeseca izašla je iz mene poput uragana.

Obrazi su mi postajali sve crveniji, a noge sve slabije. Kleknula sam i tako plakala sve dok one ružne emocije nisu napokon izašle iz mene.

Nakon nekog sam se vremena ustala i suzne oči pobrisala rukavom. S divljenjem sam pogledala buket kada sam primjetila ceduljicu koja je bila zavezana za jednu od mnoštva ruža. S jedne strane bio je crtež dviju ptičica u letu, a s druge strane poruka napisana tankim zlatnim slovima:

Prestat ću te voljeti kada i posljednja ruža uvene.
Jimin♡

Osmjehnula sam se od uha do uha i prislonila njegovu poruku na srce. Duboko sam udahnula miris svježeg cvijeća pa sam ga odlučila staviti u vodu kako bi mi što duže trajalo. Položila sam vazu s na noćni ormarić tik do kreveta tako da mi taj buket bude prvo kad se probudim i zadnje što ću vidjeti prije nego što odem spavati.

Dani su prolazili, a svakim novim izlaskom sunca sve je manje ruža bilo u vazi. No, od svih onih, samo jedna nije uvenula. Ostala je potpuno netaknuta, bezvremenska - bila je umjetna.

~ The End ~