ONE WEEK | Jimin

XXVI • Chow mein

"Every amazing day has Chinese food."

⊱⋅ ───── ༻✿༺ ───── ⋅⊰

Bilo je oko 10h kada sam osjetila kako mi netko nježno miče kosu s čela. Mrmljajući sam otvorila snene oči i primjetila kako Jimin leži na jastuku do mene.

"Jutro, pospanko!", nasmijao se od uha do uha.

"Mhm...", škiljila sam zbog jakog svjetla koje je dopiralo kroz prozor. Apsolutno ništa mi nije bilo jasno: "Što? Koliko si dugo već ovdje?"

"Hajde, doručak je spreman!", kako li je samo izbjegao moje pitanje.

Vid mi se napokon raščistio te sam sad jasno mogla primjetiti Jiminove rumene obraze i njegov slatki eyesmile.

U kutu usana izbio mi je smješak, no izraz mi se lica drastično promjenio čim mi je pogled pao na njegovu kosu.

"Š-što? K-kako si-?", širom sam razjapila usta i uperila prst prema njemu.

"Sviđa ti se?", upitao me radosno jer ga je moja reakcija očito silno nasmijavala.

Kosa mu je sada bila mnogo kraća i zagasito siva, no svaki put kada bi se primaknuo svijetlu, njegovi bi pramenovi dobili nekakav poseban srebrenasti sjaj.

Tupo sam se zagledala u njega, ne vjerujući u ovo što upravo vidim.

"Uhm, da... Da! Odlično ti stoji!", konačno sam se pribrala i ustala iz kreveta usput rastežući se.

"Spavala si punih 12h! Spavalice!", slatko se nasmijao i pokazao mi jezik.

"Mogao si me ranije probuditi!", bacila sam jastuk na njega i na noge nataknula svoje svijetlo plave papuče.

Zajedno smo izašli u hodnik - on je nastavio dolje prema kuhinji, a ja sam otišla u kupaonicu. Obavila sam svoju jutarnju rutinu te obukla tamno plave traperice koje su se savršeno slagale s ružičastom majicom kratkih rukava.

Spustila sam se niz stepenice, omamljena svim onim finim mirisima svježe pripremljene hrane.

Jimin je već sjedio za stolom, no ipak me je pristojno čekao tako da je počeo jesti tek kad sam sjela i zaželjela mu dobar tek.

Iskreno, nisam imala pojma što bi danas trebali raditi jer je vani ponovno bilo oblačno i izgledalo je kao da će svakog trenutka početi pljuštati. Nadala sam se da Jimin možda ima neku ideju ili bilo što u planu.

"Pa? Što ćemo danas raditi?", upitala sam ga punih ustiju.

"Hmm...", bacio je pogled prema prozoru koji je već bio prekriven sitnim kapljicama. "Mogli bismo-"

U tom ga je trenutku prekinula glasna melodija njegovog mobitela koja je dopirala iz dnevnog boravka.

Uljudno se ispričao i ustao te otišao pogledati tko ga zove.

"Dečki su!", pokazao je na mobitel i prebacio se na videochat.

Pozdravio ih je s veseljem, a za ostatak razgovora mogu samo naslutiti o čemu su pričali jer nisam razumijela niti riječ.

Pogledala sam natrag u svoj tanjur i nastavila jesti sve dok se u jednom trenutku Jimin nije okrenuo prema meni i pozvao me k njemu.

Iste sam se sekunde zagrcnula i ustala od stola. Otišla sam sjesti do njega, a on je nježno ovio svoju ruku oko mog ramena. Na ekranu sam mogla vidjeti cijelu ekipu kako međusobno pričaju i veselo mi mašu.

"Uhm... Bok!", pozdravila sam ih na engleskom jedva dišući od uzbuđenja.

"Hej!!", svi su mi odvratili u isti glas.