ONE WEEK | Jimin

IV • Alex

"Dear best friend, you are my strenght when I am weak."

⊱⋅ ───── ༻✿༺ ───── ⋅⊰

Prošlo je već 3 dana od ravnateljeva govora, a danas komisija 4. sat dolazi k nama u razred.

Sat prije imamo matematiku, a za to vrijeme obično sjedim s Alexom, mojim najboljim prijateljem. Dok smo prepisivali s ploče tiho sam mu rekla:

"Što si tako tih danas? Nešto nije u redu? Obično si uvijek veseo kad imamo matematiku.", rekla sam sarkastično.

"Ma nije ništa... Samo sam malo umoran, to je sve."

"Daj Alexe molim te, pa poznajem te još otkad si bio u pelenama. Zar stvarno misliš da nakon 16 godina ne bih znala da nešto s tobom nije okej?"

"Pa nije to, nego..."

U tom trenutku glasno je zazvonilo i sat je bio gotov. Cijeli razred žurno je otišao prema učionici broj 26 gdje će se održati sastanak. Iako mi je to bilo stvarno važno, polako sam se spremala kako bi Alex dovršio ono što je započeo govoriti.

"Nećeš ići?", upitao me.

"Ići ću, čekam tebe da mi ispričaš što se dogodilo..."

"Stvar je u tome da ti ovo ne bih trebao reći jer su mi roditelji rekli da ti ne kažem, ali..."

"Ali što?"

"Moji roditelji se rastaju..."

"Molim? Ma nije moguće.", rekla sam zapanjeno.

"Da, moguće je... I zato ne mogu sudjelovati u tom kako-se-već-zove-projektu... A i ne znam da li ću te ikad više vidjeti jer se moja mama želi preseliti u Ameriku..."

Vidjela sam kako mu krupna suza teče niz obraz. Pobrisao je nos rukavom i drhtavim glasom rekao:

"Žao mi je."

Alex je po prirodi jako povučena i osjetljiva osoba, zato sam ga poljubila u obraz i čvrsto zagrlila. Bili smo sami u učionici, a zatim se dogodilo nešto nepredvidljivo...

Polako se odmaknuo iz zagrljaja i duboko uzdahnuo, zatim je stavio svoju toplu ruku na moj obraz...

"Ššt-", nisam ga ni stigla upitati, a on je već prislonio svoje meke usne na moje. Bio je to najnježniji poljubac koji sam ikad doživjela... Imala sam osjećaj da su prošli sati kad nas je zvono za početak sata trgnulo da se vratimo u stvarnost.

"Žao mi je...", još je jednom tiho ponovio i izjurio u prazan hodnik.

Ostala sam sama u učionici razmišljajući o tome što se upravo dogodilo... Kao da nisam bila svjesna ničega, samo sam još uvijek osjećala Alexove usne na mojima.