Nora's POV
Prvo što učinim kad čujem glas u svome stanu koji je trebao biti... am... prazan? Vrisnem, automatski, a kad spustim pogled na kutnu garnituru ugledam svog mutavog brata Nialla kako umorno sjedi na toj istoj kutnoj.
"Niall?!"- ljuta što me uplašio i ljuta što sam mu ikada dala rezervne ključeve stana bacim još ljuće sako na kutnu koja je bila odmah do mene.
"Ne krešti, ajde molim te, ne krešti."- smrkne se, nervozno zamahivajući rukama što je bio znak da je mamuran.
"Šta radiš tu?"- snizim ton jer sam primjetila da ga svojom dernjavom samo živciram.
"Može malo poštovanja prema bratu, rado bih jednu kavu."- ruke digne na svoju glavu jer ga je očito boljela od količine alkohola koju je prije dolaska unio u sebe.
"Niall, zašto nisi kod kuće?"- upitam ga jer inače kada se napije njegova relacija je kuća i krevet.
"Kavu treba Nora, kavu, a ne pitanja."- preokrenem očima na njegovu rečenicu i poslušam ga iz nepoznatog razloga, vjerojatno zato što što mi je brat i žao mi ga je makar mi ga ne bi trebalo biti.
Nakon što mu skuham kavu sjednem pored njega očekujući dobiti odgovore na svoja pitanja koja sam mu postavila.
"Tata mi je oduzeo sve kartice, auto i izbacio me iz kuće."- kada je popio kavu kao da se smirio i mogao me normalno gledati bez da ga je glavobolja ometala, dok je izgovorenom rečenicom bio vidno nezadovoljan, većinom si je za to sam kriv, a ja sam svojim ponašanjem danas samo dolila ulje na vatru i naživcirala tatu.
Htjela sam mu reći da je tata napokon poduzeo nešto što je trebao odavno, ali nisam to mogla. Bilo mi ga je žao jer sam i ja trenutno u sličnoj situaciji.
"Mene je suspendirao."- nakesim se pokušavajući ga razvedriti što mi i uspije jer se stvarno nasmijao.
"Zašto?!"
"Pa osim što sam mu potjerala potencijalnog investitora je dovoljan razlog da to učini."- odgovorim te podignem noge na kutnu u turski sjed na što se on glasno nasmijao.
"Nisi valjda?"- valjao se od smijeha na kutnoj što mi je ujedno bilo i drago jer se Niall napokon smijao, a to je ono što dugo nisam vidjela, ne kod njega.
"Nije bilo namjerno."- slegnem ramenima, dok se on smirivao od novog vala smijeha koji je ipak uspio obustaviti.
Htjela sam reći još nešto, ali me u tome prekinulo zvono na vratima što me natjeralo na glasan izdah te se Niall i ja automatski pogledamo davajući međusobne znakove da idemo otvoriti vrata, ja sam htjela da on otvori vrata, a on je htio da ja otvorim vrata.
"Ja sam gost."- podigne ruke u zrak kao u znak predaje na što preokrenem očima.
"Ti si štetočina, a ne gost."- otrčim u hodnik prije nego li me udari jastuk kojim me htio pogoditi, ali sam uspio izbjeći.
"I to je poštovanje prema starijem bratu?!"- vikne za mnom, dok sam laganim korakom prilazila izlaznim vratima te stanem pred njih ne razmišljajući tko bi to mogao biti.
"Tko je?"- upitam prije nego li otključam vrata.
"Sveti Petar na biciklu."- prepoznam Liamov glas te se na odgovor čak i nasmijem.
"I njegov brat."- začujem čak i Kaina te kad otključam ugledam Liama s četiri pizze u rukama, dok je Kain držao balone kako bi očito poboljšao dojam.
"Tadaam!"- viknu kad me ugledaju na vratima te time dobiju jedan moj zbunjeni pogled.
"Čime sam ovo zaslužila?"- upitam ih na što je Kain u tom trenutku bacio tih nekoliko balona na mene i ostavio me malo iznenađenom.
