Nora's POV
Iz svog ureda sam izletjela brzinom munje. Isfrustrirano sam hodala tvrtkom na putu do Ethanovog ureda u koji uđem i naiđem na nikoga što mi je dodatno dignulo tlak jer je poslao nju da me provocira.
Neće proći bez posljedica.
Vratim se u svoj ured uzimajući jaknu i torbicu nakon čega ispalim iz tvrtke na putu do Ethanove kuće.
Došavši tamo bez razmišljanja o tome što mu mogu reći, uđem u kuću bez kucanja, dosjetivši se da je on isto učinio kada je dolazio kod mene.
"Zar je tebi u životu toliko dosadno da angažiraš kurve i šalješ ih po tuđim tvrtkama da provociraju druge?"- znala sam gdje se otprilike šta nalazi, a pošto je jutro pretpostavila sam da je u kuhinji.
"O, Nora. Dobro jutro, nisam te očekivao ovako rano."- sjedio je u kuhinji za kuhinjskim otokom ispijajući kavu te se odjednom pojavi neki pas koji zalaje na mene što nisam to očekivala, a jer me uplašio, vrcnem se gledajući u Ethana očekujući da nešto poduzme.
"Spinee, mir."- i pas čudnog imena koji me njuškao se vrati od kuda je došao te sam mogla nastaviti histerizirati na Ethana.
"Kakav ti problem imaš sa mnom?"- duboko udahnem i izdahnem razmišljajući prije toga trebam li mu se smireno obratiti ili vikati, odlučila sam se za smireniju soluciju, ali vjerojatno to neće trajati dugo jer je pms danas na nivou.
"Ja? Nikakav."- kaže onako humoristično što se meni nije svidjelo.
"Zar se ne umoriš?"- glasno izdahnem od napetosti koja me obuzela jer ne znam što bih mu više rekla.
"Od čega?"- nasmijano upita.
"Od pretvaranja da si jak i neslomljiv."- izmoreno odgovorim jer se stvarno više nemam snage natezati s njim. Na izmaku sam snaga, stvarno, a kada me pogledao sa nekakvim sjajem u očima primjetila sam da ga je to dirnulo. Nije kao inače reagirao na moju rečenicu.
"Ne pretvaram se, ja jesam jak i neslomljiv."- ipak me je odlučio smrskati na najteži mogući način, a to je raspravljanje.
"Ok, ako ćeš tako, onda i ja imam nešto za reći."
"Ako onu svoju kurvu ne makneš iz moje tvrtke..."- nakon što izgovorim to izvadim mobitel iz torbice podsjećajući ga da posjedujem nešto što bi ga moglo ugroziti.
"Imam uslikane dokumente koje se ne bi svidjele policiji."- gledala sam ga prijeteći kao i on mene kada mi je prijetio, dok me on gledao nekako iznenađeno.
"Imaš rok do sutra."
"Ugodan ostatak dana."- namignem te se okrenem i iza sebe ugledam nasmijanu lijepu djevojku. Na njezinom licu su se iscrtavala neopisivo lijepe rupice na obrazima od zadovoljnog osmijeha na licu, a kada sam primjetila te iste rupice sjetila sam se da je to možda Ethanova sestra, no ne mogu se sjetiti njezinog imena.
Iz misli me trgne lajanje onog istog psa koji je dolazio s kata u ustima noseći nekakve stvari te stane pored ove lijepe djevojke.
"Spinee misli da si ti vlasnica ovih stvari."- sagne se uzimajući psu nekakve traperice i majice koje su mu bile u ustima te ih raspoznam. To je moje, k vragu.
"Mislim da je pogriješio."- nakesim se odbijajući da su stvari moje jer ne želim da pomisli da Ethan i ja nešto imamo jer, nemamo. Djevojka je držala u rukama te iste stvari čekajući da uzmem ih uzmem.
"Spinee nikad ne griješi."- simpatično se nasmije te kroz glasan, poražavajući izah uzmem stvari.
"Ja sam Zara, nažalost njegova sestra."- sarkastično kaže misleći na Ethana te mi ispruži ruku želeći se upoznati sa mnom na što skupim usne i rukujem se s njom.
