Nora's POV
Uspio me nagovoriti na večeru kod tete Karmen koju sam izgrlila i izljubila kako bih joj se zahvalila jer je držala našu stranu, ustvari, lagala. Nije morala, nitko ju nije tjerao na to, ali napravila je jer je pretpostavljala da sve to može završiti kaotično, ako ona ne uskoči.
Smijali smo se Iliyi i Azri, jeli, pričali, raspravljali i opet se puno smijali. Nikad nisam bila u takvoj okolini koja zrači pozitivom i smijehom. Lijepo je kad znaš da ako uglaviš da će ti jedan od njih uskočiti, uvijek, kada god i gdje god.
U jednom trenutku se sve počelo stišavati i svi su samo krenuli prema izlazi smišljajući razne izgovore samo kako bi otišli odavde, bila sam svjesna da je to nekakva taktika. Za šta? Ja više stvarno nisam sigurna.
"Vas dvoje ste ljudi koji znaju šta je bol, šta je to kada si ostavljen u najtežim trenutcima, a moraš ostati čvrsto stajati na nogama, vas dvoje vjerojatno ne znate šta je ljubav, ali privukli ste se na neobičan način. Osjetili ste da tu prazninu koju posjedujete da ju je netko ispunio. Ne vjerujete svakome, ali vas svatko može razdvojiti jer ste još uvijek nesigurni u sami sebe. Ako stvarno želite jedan drugog, svjesni ste da ćete morati zajedno voditi rat? Vodit ćete ga, a ako želite pobjediti morate zajedno doći do cilja jer ako jedan dođe do cilja rat nije imao smisla."- teta Karmen koja je sjedila za blagovaonskim stolom gledajući u nas dvoje koji smo joj bilo preko puta odbijajući se dodirivati i gledati kao što to radimo kad smo sami jer iskreno, neugodno mi je to činiti u javnosti, a mislim da je i Ethan u sličnoj situaciji.
"Ovo što vi imate je samo između vas dvoje, nemojte dozvoliti da drugi znaju što vi imate jer će vas upravo time pokušati razdvojiti."- nježno je govorila kao da zna koji bi problemi u našem odnosu mogli nastati, brine se i želi da ovaj odnos zadržimo što duže možemo, da si ne dozvolimo svakoga u svome životu.
"Nora."- dok je gledala u nas dvoje odjednom pogled prebaci na mene i odmah sam zaključila da će se sada ročno obratiti meni.
"Ethanovi roditelji su teški ljudi, Ethan nije moj pravi unuk, ali volim ga kao da je moj i neću dozvoliti da bude tužan. Roditelji ga često zbunjuju, okreću prema lošem svijetu u kojem ne želi biti, roditelji su mu i mora ih poštovati. Teški su ljudi, no, i oni imaju srca, ne čini se tako jer ga uče da upravo nema srce i da bude hladan. Imali su težak život, samo se bore da prežive na čudan način."- govorila je meni, dok sam ja umjesto u nju gledala u Ethana koji je imao spuštenu glavu kao da se nije ponosio ni roditeljima, a ni sobom. Bio je tužan i nije izgledao zadovoljno.
"On je odrastao jednostavno prebrzo, nisam se uspjela izboriti da živi normalnim životom, da nauči što je ljubav, što je kada pronađeš krivu ljubav, da nauči pokazati emocije, da nauči što su usponi i padovi u životu kao što si ti to naučila Nora."- s njega skrenem pogled na nju koja me nasmijano gledala, vidjela sam tu emociju u njezinim očima koja me smirivala.
"Ethan."- sada s mene prebaci pogled na njega koji podigne pogled i pogleda ju totalno izbezumljeno jer ga je zazvala.
"Ona nije moja prava unuka, ali poznajem ju i više nego dovoljno da mogu reći da me može smatrati bakom jer smo jedna drugoj bile oslonac kada je bilo najteže."- sretno sam gledala u nju kada je rekla da ju mogu smatrati bakom jer stvarno je bila uz mene kada sam ju trebala, a i kada nisam.
"Vas dvoje možete svašta naučiti jedan od drugog, samo trebate biti uporni."- i sada nas ponovno pogleda, prvo Ethana, pa malo u mene.
"Nitko vas neće tjerati na ništa, vi sami morate naučiti čuvati jedan drugog, morate se čuvati u ratu koji vodite da nijedan ne pogine."- ježila sam se na njezine riječi koje su me kao i uvijek tjerale na razmišljanje. Vidjela sam na njezinom licu jer je sretna zbog Ethana što čini ono što ga je ona htjela naučiti.
