Nora's POV
Toliko sam sretna i radoznala i jedva čekam čuti što se sve događalo u zadnjih godinu dana, ali jednostavno me toliko obuzela glad da se ne mogu kontrolirati. Usisavam ovu hranu i uopće ne razmišljam da ustvari toliko puno jedem. Tek sad shvaćam, tek kada jedem više hrane nego inače sve više shvaćam i prihvaćam situaciju. Situaciju da sam trudna.
Razmišljajući o tome nisam primjećivala poglede koji trenutno pilje u mene. Sve do jednog. Čak su me Cassie i Erin gledale iz nepoznatog razloga. Izričito sam Ethanu napomenula da nikome ne govori o mojoj trudnoći jer se želim sada potpuno posvetiti njima i novonastaloj situaciji, a onda da im na jedan simpatičan i nama prihvatljiv način kažemo da očekujemo dijete.
"Zašto me tako gledate?"- zaustavim se sa žvakanjem i prvo prostrijelim Ethana pogledom misleći kako se svima izlajao, a pošto je stajao skroz i iza u nekakvoj gužvi i primjetio je da sumnjam na njega odmah odmahne glavom kako bi me skrenuo s tih sumnji.
"Jesi ti od nje skrivao hranu ili se hrana skrivala od nje?"- provali Liam gledajući u Ethana koji se na to samo nasmijao ne želeći mu odgovoriti na pitanje već mu samo očima signalizira da mene traži objašnjenje zašto ovoliko jedem jer je Ethan protiv toga da skrivamo moju trudnoću i sad će sve to svaliti na mene i još ulje na vatru, ljut jer jer se ne želim udati za njega.
"Ili možda nije samo ona gladna?"- ovom rečenicom koju je Zara rekla je privukla svu pažnju, a ja ju zbunjeno pogledam jer mi nije jasno od kuda joj takva informacija? Na temelju čega ona može zaključiti takvo što?
"O čemu baljezgaš ti?"- ispali Azra gledajući u mene, a ulje na vatru je to što još i sjedi pored mene i rukom mi stišće koljeno jer ne zna bi li vjerovala Zarinim riječima ili mom potpunom zbunjenom pogledu upućenom Ethanu u nadi da će me izvući iz ovoga jer ja sama ne znam što bih rekla, ali on je nogom šutnuo Zaru što je znak da nije šutio nego se izlajao. Kreten...
"Nora, o čemu oni?"- pogleda me teta Karmen koja je kao i svi pomislila na trudnoću.
"Azra, pusti me, to me boli."- zajaučem jer mi nanosi bol na što se odmah vrcne i pusti me neumorno gledajući i čekajuči objašnjenje kao i svi drugi ovdje.
Glasno izdahnem gledajući u sve njih premišljajući se što sada učiniti i kako će svi reagirati na moju trudnoću.
"Ja... Ovaj..."- počnem nekontrolirano mucati, a to je nešto što se kod mene događa vrlo rijetko. Ne mogu opisati tu tremu i neizvjesnost koja me obuzela. Ujedno, uhvatio me i strah i razmišljanje tko će sve biti ljut nakon ovoga što kažem.
"Ethan..."- nastavim mucati te ih je to samo još više zbunilo.
"No, useri više!"- napetost koja se u ovoj prostoriji mogla rezati nožem prekine Iliya.
"Ethan i ja očekujemo dijete."- brzo to prevalim preko usta samo kako bih se riješila tereta s prsa.
"Molim?"
"Šta?"
"Sereš?"
"A?!"
"Znao sam da se njih ne treba ostavljati same."
"Nisam li lijepo govorio Nora, ništa prije vjenčanja?"- svi si to nekako prihvatili na nekakav svoj, očekivani način. Svi do jednog. Teta Karmen je jedino ostala ukopano stajati na mjestu i gledati me direkt u oči. Na trenutak sam se stvarno uplašila, ali kada sam vidjela sjaj u očima zaključila sam da je sretna zbog ovoga.
Hrabro je krenula prema meni i znala sam da želi zagrljaj, pa teškog srca ostavim hranu ustajajući sa stolice i čvrsto se zagrlimo.
"Počne li srce brže kucati svaki put kad se sjetiš da nosiš ovdje jedan mali život?"- šaputala mi je na uho, a tijekom zagrljaja jednu ruku spusti na trbuh podsjećajući me na to da sam trudna. Ovim pitanjem me emotivno pogodila tako da sam samo kimnula glavom ne opirući se što ruku drži na mome trbuhu jer me baš sada podsjetila da imam maleni život u sebi.
