Nora's POV
"Stižem Liam, ulazim u tvrtku."- derala sam se na mobitel objašnjavajući Liamu kako ulazim u tvrtku i da nisam zaspala, makar sam lagala samu sebe jer kasnim pet minuta.
"Požuri u sali smo za sastanke."
"Dolazim!"- povisim ton i poklopim prnjajući se uz stepenice vješto izbjegavajući lift razmišljajući koji je moj razlog kašnjenja. Kad se popnem uz stepenice i stanem pred vrata sale za sastanke trebalo mi je jedno pet minuta da se saberem i pokucam, nakon čega začujem tatino "slobodno", što mi je bio znak da mogu ući, a kad otvorim vrata očekivala sam sve samo ne Ethana i njegove ljude. Nakratko zastanem na vratima s grčem gledajući tko se nalazi u sali, ali taj pogled koji me promatrao mi je jako smetao. Pogledam ga razmišljajući kako me želi ubiti u pojam. Jako me živcira.
"Oprostite što kasnim."- spustim glavu te tiho kažem i sjednem na svoje mjesto kao i na zadnjem sastanku gdje sam bila suspendirana, dok je ovaj kreten sjedio također preko puta mene, kao zadnji put.
"Vjerojatno je neka budala stajala na zelenom."- kaže Ethan te brzo podignem glavu i prostrijelim ga pogledom jer mu ovo nije neka fora i osjećam se loše jer se sjeća da sam to ja bila na semaforu, ja sam bila ta koja se izvikala na njega.
"Kako bilo da bilo stigla si pa možemo početi."- tata pljesne rukama i prekine moj i njegov pogled te prebacim pogled na tatu.
"McCann, potpisali ste ugovor i odmah ste se našli s punim rukama posla."- tata mu se obrazio gledajući u neke papire, dok ga je Ethan čak i pomno pratio što je bilo čudno za Ethana.
"U petak i subotu se u Birminghamu trebaju održati dva sastanka na koje ja ne mogu sudjelovati zbog posla ovdje."
"McCann, mogu li Vas zadužiti da odete?"- pogleda ga tata na što Ethan nakon kratkog razmišljanja pristane na to.
"Liam i Kain moraju ostati sa mnom, pa će Nora ići s tobom."- bez mog pitanja, bez da sam i razmislila o tome, bez da sam ja znala o tome, tata me uplete u nešto što nisam ni mogla zamisliti.
"Molim?!"- upletem se u njihov dogovor, dok se Ethan još prethodno nasmijao na tatinu ideju.
"Nor..."- tata me pogledao pokušavajući me pogledom i glasom smiriti, no to me još više razljutilo i natjeralo me da ga prekinem.
"Zašto Liam ne ide?"- pogledam u Liama koji je sjedio pored mene koji kada sam predložila ideju odmah skoknuo.
"Molim?!"- reagirao je jednako kao ja. Nije bio zadovoljan.
"Nora."- procijedio je kroz zube davajući mi znak da je rasprava gotova na što nezadovoljno izdahnem razmišljajući u kakav me pakao tata upravo šalje.
"Eto ti."- nasmijano mi se obrati Liam ponosan jer on ne ide s Ethanom. Prostrijelim ga jednim pogledom kojeg se uplašio jer se brzo uozbiljio.
Sastanak se nastavio bez da sam ja slušala i pratila razgovor među njima jer mi se stvarno ne da. Izgubila sam volju za životom nakon ovoga. Ovo neće stati na ovome. Borit ću se za svoja prava.
"Sastanak je završen. Možete se vratiti na svoja radna mjesta."- nakon što je tata izgovorio tu rečenicu bez pozdrava sam izletila iz sale za sastanke i to prva. U svom uredu sam se našla u roku sekunde, ljuta kao ris. U stanju sam unakaziti ovaj ured od živčanosti.
"Nora."- u ured je ušao tata koji me zatekao u vamo-tamo hodu i to poprilično živčanu.
"Čemu tolika ljutnja?"- na ovo pitanje stanem na sred ureda gledajući ga sa sarkastičnim osmijehom na licu ne vjerujući da je to pitao.
