Ethan's POV
Prošlo je godinu dana od kako smo pobjegli iz Manchestera spašavajući živu glavu. Jednokratni mobitel još uvijek nismo iskoristili i danas na Norin rođendan mislim upotrijebiti taj mobitel samo što sada čekam da se probudi. Ispred kuće na kraju same litice sam joj napravio veliku ljuljačku kako ne bi više sjetila na tom hladnom betonu da bi gledala u more jer sada ima ljuljačku. Iz sobe u kojoj spava sam napravio put laticama ruža kako bih ju odmah naveo na put prema van, a ne da ju čekam sto godina da me pronađe. Osim ljuljačke bio sam toliko dobar da sam i tortu ispekao. Sam! Ozbiljan sam, sam sam ju napravio!
Što vam mogu reći o Nori s kojom vrijeme provodim svaki dan već godinu dana? Mogu vam reći da s njom nikada nije dosadno niti će ikada biti. Bilo je teško i njoj i meni, ali držali smo se, čvrsto. Ona je osoba s kojom imam taj zajednički jezik, osoba koja ne zna tješiti, ali znam da razumije i trudi se tješiti me, dok je s njom malo teže. Ona izgleda jako i ona stvarno je jaka i usprkos tome što smo godinu dana skupa ovdje ona i dalje teško govori o emocijama, ona je uvijek dobro, govori da je dobro, ali nije dobro. Ona je osoba koja ne voli ljude zamarati sa svojim osjećajima i bori se sama sa sobom, još uvijek teško govori o sebi, ali ima dana kada govori i te dane maksimalno pokušavam iskoristiti. Nora i ja smo ovaj Los Angeles prešli uzduž i popreko. Obišli smo sve kuglane, kartinge, parkove, ulice, restorane, plaže, slastičarne. Apsolutno sve, ali i dalje nam nije dosadno. S njezinim sarkazmom i mojim ludim fiks idejama nam nikada nije dosadno. Čak smo i kuću sredili i iznutra i izvana tako da mislim da kada ovo budemo napuštali da će nam ovo mjesto biti teško napustiti jer smo ovdje stvorili neke uspomene koje nikada nećemo zaboraviti jer su nas baš te uspomene povezale. Ovdje smo prošli toliko njezinih pms-ova, toliko seksa, smijeha, 'svađa', tučnjava, razgovora, toliko smo filmova i serija ovdje pogledali, uspjeli smo i zvijezdice u sobi na stropu završiti. Apsolutno sve smo ovdje napravili. Ovdje smo mi upoznali jedno drugo u dušu. Ovdje smo bili sami, izvan vanjskog svijeta koji nas obično ometa.
"Jel ti mene nisi sinoć slušao kada sam ti rekla da ne želim iznena..."- stajao sam na sred dvorišta i razmišljao, dok me nije prekinula ona koja je gunđajući izlazila iz kuće jer mi je sinoć rekla da ne želi nikakva iznenađenja tbog toga što se tada osjeća neugodno. Trenutno trči prema ljuljačkoj koju sam smontirao na njezino omiljeno mjesto zanemarujući mene koji sam to napravio.
"A hvala Ethane? Nisi trebao Ethane? Divan si Ethane? Ma tko te jebe Ethane."- gunđao sam jer je poput furije projurila pored mene ni neprimjećujući me, pa sam bio prisiljen otići prema njoj i u miru joj čestitati rođendan.
"Mogu postaviti onako jedno... retoričko pitanje?"- očekivao sam da kad dođem tamo da će već sjediti na toj ljuljačkoj i ljuljati se, ali nije ona je stajala sa strane i čekala me da ja dođem.
"Mogu li ti kao čovjek čestitati rođendan pa onda postavljaj pitanja?"- upitam ju jer očito da drugačije do nje neću moći doći.
Nasmije se i dozvoli mi da joj priđem ostavljajući joj poljubac na obraz.
"Sretan rođendan, tvrdoglava."
"Hvala, kretenu."- nakesi se nakon čega se udaljim od nje isplaženog jezika jer me već dugo nije nazvala kretenom. Mislim da nije od sinoć navečer. Dugo je i izdržala.
"No, šta čekaš? Isprobaj je!"- vidio sam da se premišlja sjesti na tu ljuljačku, pa ju natjeram da sjedne na nju na što me ona pogleda nekim nesigurnim pogledom.
"Tko je ovo postavio ovdje?"- upita me dobivajući od mene jedan smrknuti pogled.
"To je to, retoričko pitanje? Ha?"- oglasim se odmahivajući glavom.
"Pa moram se uvjeriti da je ovo sigurno, ne želim poginuti."- opravda se zamahivajući rukama na što se ja nasmijem.
"I šta ćemo sad ako ti kažem da sam ljuljačku ja ovdje postavio?"- prekrižim ruke na prsima sigurno postavljajući ovo pitanje.
