Nora's POV
"Čuo sam da znaš voziti motor, je li to istina?"- upita me Ehan s kojim sam sjedila u kuhinji za kuhinjskim otok slušajući ga što planira za sutra navečer.
"Je."- kimnem glavom jer znam voziti, Niall me još davno naučio voziti.
"Ovako ćemo. Ti ćeš upravljati, a ja ću sjediti iza tako da kad im priđemo mogu zaskočit u auto ili šta god to bude bilo, a nakon toga ti nestaješ."- domišljato je to govorio, dok meni nije bilo do života. Ne znam kako može razmišljati o tome, zašto sve to planira? Trebamo napraviti samo ono što je rekao i to je to. Ne detalje.
"Nestajem?"- skupim obrve jer nisam shvatila to nestajanje.
"Odvezi se negdje na sigurno, kod tate ili kod braće."- sarkastično se nasmijem jer nema šanse da se odvezem i njega ostavim jer je posoa za obadvoje, ne samo za njega, a ako Eliott opet sazna da ga nismo slušali, mislim da će ovaj put povući okidač.
"Nema šanse."- ispalim ni ne razmišljajući da bježim od ove situacije.
"Nisam te pitao za mišljenje, ako kažem da nestaješ onda nestaješ."- počeo je živčano govoriti na što ja preokrenem očima jer nema teoretke šanse.
"Ne, ne nestajem. U ovom sam isto koliko i ti."
"Zara je tamo, ne želim da i ti tamo zaglaviš."
"Od kad je tebe briga za mene?"
"To si ti rekla, ne ja."
"Onda ću ići s tobom."
"Nora!"- zareži glasno i jako udari rukom o kuhinjski otok jer mu je dosta moga opiranja na što se vrcnem i pogledam ga..
"Rekao je da smo obadvoje u ovome, ne ti, ne ja. Obadvoje!"- viknem i ja na njega upirući prstom u njega.
"Obadvoje i jesmo u tome samo što ćeš ti otići kada uđem u njihov auto."
"Ethane, neću otići!"
"Otići ćeš."
"Ne, neću ne želim riskirati Zarin život, dovoljno je propatila."
"Pa ako ne želiš riskirati njezin život, otići ćeš."
"Ok, dobro."- slažem jer znam da se s njim neću nikada dogovoriti oko toga, tako da ću slagati da neću otići za njim, a ustvari ću ići za njim.
"Nestat ću."- skeptično me pogledao te mu kažem što želi čuti.
"Kako to sad odjednom?"- upita me skupljenih obrva.
"Ne valja ti to što ne pristajem, ne valja ni kad pristanem."- počnem ljutito zamahivati rukama jer mi već ide na živce svojim ponašanjem.
"Samo mi je čudno."- nasmije se i odmahne glavom.
"I umjesto da planiraš kako sestri uljepšati dan nekakvim poklonom, ti smišljaš kako ju izvući jer je oteta."- prekrižim ruke na prsima pogledom ga pokušavajući natjerati da se osvjesti da ovo što on čini nije normalno, sve ovo, nije normalno.
"Budi sretan da te voli uopće, da sam na njenom mjestu odavno bih pobjegla od tebe."- nastavim mu to nabijati na nos jer to i zaslužuje.
"Ona nije kao ti."- odbrusi uz osmijeh.
"Imaš sreće jer nije kao ja."- kažem kroz izdah.
"I opet se želiš svađati."- ustane sa stolice kao i obično bježeći od istine.
"Tko se svađa? Govorim istinu i to je odmah svađa."- ja sam ostala sjediti na stolici promatrajući ga kako se guši u svojim problemima.
"Zašto mi sve to nabijaš na nos?! Svjestan sam problema i jasno mi je da je Zara u opasnosti, ne trebaju mi još tvoje prodike!"- dok je kružio u kuhinji, naglo se okrenuo podizajući ton na mene.
